Uvodi u filozofiju (7): Fink (1946)

Eugen Fink: “Uvod u filozofiju”, Zagreb: Matica Hrvatska, 1998. Prevela s njemačkog Božica Zenko, priredio i pogovor napisao Damir Barbarić.

Knjižica pod naslovom ”’Uvod u filozofiju”’ priređena je nakon Finkove smrti prema predavanjima koja je držao u Freiburgu 1946..

Riječ priređivača o knjizi

Izdanje na njemačkom za tisak je priredio Franz A. Schwarz. Popratio ga je kratkim pogovorom, iz kojeg citiramo osnovno o Finkovom razmatranju o uvođenju u filozofiju i početku filozofije.

»”Uvod u filozofiju” stoji, prema Eugenu Finku, pred teškim problemom zato jer se s najvećom odlučnošću mora postaviti u početak. Stoga takvog uvoda uopće i može biti samo ukoliko filozofiranje uvedemo u nas same. To filozofiranje pak korijeni se u najvišoj obuzetosti i krajnjoj začuđenosti. Ukoliko uopće izvorno započinjemo, taj je početak ujedno i povjestan. Stoga se Eugen Fink u početak filozofije postavlja tako što pušta da se u problemima početka obih njegovih velikih učitelja Edmunda Husserla i Martina Heideggera, a ujedno i onima Hegela i Kanta, pokažu temeljna pitanja same metafizike, i to kao praraščlanjenost filozofije, kao pitanje o sklopu bitka i bivanja, bitka i mišljenja, bitka i privida, tj. kao pitanje o svijetu, istini i Bogu. Možda za “početnika” u filozofiji i nema uvoda boljeg od ovoga. To da taj “uvod” u sklopu praraščlanjenosti pitanja o bitku ujedno izlaže i Finkovo najsvojstvenije pitanje, problem svijeta, to ovaj uvod povrh svega čini i uvodom u vlastiti misaoni put Eugena Finka.«

Savjeti početniku

Nasuprot citiranoj ocjeni da »možda nema boljeg uvoda u filozofiju«, početnika u filozofiji, osobito ako nema ambicija da postane “stručnjak” u toj akademskoj disciplini, Finkova će razlaganja vjerojatno zbuniti. Bit će mu preteška, jer pretpostavlja znatna prehodna znanja o djelima filozofa koja Schwartz spominje u gore navedenom pogovoru. To su zapisana predavanja koja je Fink držao studentima filozofije, koja nisu uvođenje u filozofiju za ne-filozofe, nego filozofiranje o uvođenju u filozofiju, namijenjeno studentima koji već znaju osnovne postavke svojeg nastavnika.

Riječ je o originalnom autorskom radu posve obilježenom autorovom filozofskom pozicijom, bez pretenzija da se dade sustavni udžbenik ili priručnik. Fink je zastupnik fenomenologije, učenik i vjerni nastavljač Edmunda Husserla. Da bi razumio Finkova izlaganja, čitatelj već mora biti upoznat s Husserlovim učenjem i Finkovim nazorima. Priloženi kratki životopis, koji je napisao Damir Barbarić, nije za to dovoljan. O drugim načinima filozofiranja Fink ne govori.

Ako se prihvatite ove knjige sa željom da spoznate “Što je to, zapravo, filozofija?” (što je osnovno pitanje koje filo-zof kao “mudro-ljub” postavlja), vjerojatno ćete osjetiti razočaranje. Fink ne daje jasan odgovor na to pitanje. On filozofiju uopće poistovjećuje s onim što Aristotel podrazumijeva pod pojmom ”’prva filozofija”’ odnosno teologija  (ne smije se dakle pobrkati s današnjim pojmom ”’teologija”’, vezanim uz monoteističke religije), koja je kasnije dobila naziv metafizika. U gore navedenom pasusu, Schwartz također izjednačava “početak filozofije” s “temeljnim pitanjima metafizike”. No, da bi se temeljna pitanja stvarno razumjela, potrebne su ozbiljne pripreme. Ovu knjigu moći ćete čitati s razumijevanjem tek nakon što pročitate nekoliko drugih.

Slijedi (15. srpnja 2012.): Hirschberger (1992)