Uvodi u filozofiju (8): Hirschberger (1992)

Johannes Hirschberger: ”Mala povijest filozofije”, Zagreb: Školska knjiga, 2002. (2. izd.) Preveli s njemačkog: Pavao Crnjac i Ivan Čehok. (”Kleine Philosophiegeschihte”, Freiburg: Herder/Spectrum, 1992. 14. izd.)

Dodaci hrvatskom izdanju: Ivan Čehok: ”Mala povijest hrvatske filozofije”, str. 175-206. Ivan Čehok i Maja Uzelac: ”Mali rječnik filozofskih pojmova”, str. 209-214.

Priručnik za gimnaziju. Sažetak obimnije Hirschbergerove “Povijesti filozofije” u dva sveska. Oba izdanja koriste se kao udžbenici za gimnaziju i sveučilišta i doživjeli su niz izdanja u više zemalja. U Hrvatskoj se koristi kao priručnik u gimnazijama od 1995..

Ideologija, a ne filozofija

Ovu knjiga treba izbjegavati; pisana je kao ideološki pamflet, a ne udžbenik ili priručnik. Slična je nekim knjigama koje su se pojavljavale u doba komunističke vlasti, samo s obrnutim vrednovanjem. “Povijest filozofije” Borisa Kalina je, filozofski i pedagoški, mnogo kvalitetnija.

Prikazi raznih učenja pomiješani su s autorovim parafrazama (koje ponekad bitno mijenjaju smisao), a informacije neraskidivo isprepletene s dodacima i ocjenama. To je učinjeno bez ikakve pedagoške metodike, tako da je učeniku nemoguće shvatiti što je prikaz, što opis, a što komentar. Ocjene su pune predrasuda i proizvoljnosti. Iza toga stoji ideološki cilj da se učeniku utuvi u glavu kako su neka učenja i pravci mišljenja (npr. materijalizam) neprihvatljivi.

Osuda sofizma i liberalizma

Tako npr. o sofistima piše: »Zakon je naravi – tako su smatrali – da jači vlada nad slabijim. I ovdje je to bilo “prirodno  pravo”.« (str. 21) Malo prije toga piše da su sofisti podučavali vještini retorike; vlada onaj koji je vještiji, a ne koji je jači! Autoru je ova laž potrebna, da bi dodao lakonsku tvrdnju: »To će kod Nietzschea i Hobbesa opet oživjeti.« (str. 21) Tu su pak u jednoj rečenici spomenuta dva posve različita filozofa (jedino im je zajedničko da su Herschbergeru antipatični), a učenje o prirodnom pravu svedeno na “pravo jačega”, što je točno obrnuto od stvarnog (Herschberger brka Hobbesovo “prirodno stanje” i “prirodno pravo”).

Osuda materijalizma

U poglavlju o Hobbesu, da bi se diskreditirao njegov materijalizam, iznenada se spominje Staljin, koji je također bio materijalist. (str. 100) Materijalizam je pak u cijelosti »površan i pomalo prostački«. Materijalistička filozofija suprotstavlja se »znanstvenoj filozofiji« i stiče popularnost samo kao »sredstvo političke borbe i propagande«. (str. 137) Nigdje nema nekog općeg uvoda u kojem bi se sistematizirali i objasnili pojmovi, tako da ne znamo što autor misli pod “znanstvena filozofija”.

Shvatljivo je da Marx prolazi osobito loše: nema nikakve suvisle informacije o njegovom djelu, a Staljin dobiva više prostora od Marxa. (str. 138-141) Još doznajemo da je marksizam utjecajan ne samo zbog službene indoktrinacije, nego i zbog »skrivene propagande mnogih masmedija«!

Osuda prosvjetiteljstva

Odmah na početku poglavlja o prosvjetiteljstvu Hirschberger je smatrao potrebnim informirati učenike da ono »na jeftin način, rasipno i rado, troši ono što su priredili veliki sustavni mislitelji.« (str. 107) Ne samo to: u to doba (18. stoljeće), kada se ruši feudalizam i stvara moderno građansko društvo, »došlo je do dezorijentiranosti u bitku uopće, do zaborava istinskoga bitka.« (str. 107) Od učenika se valjda očekuje da ovakve formule nabifla napamet; ne može se zamisliti kako bi ih srednjoškolac mogao shvatiti, a kamoli argumentirati za ili protiv.

Slijedi (16. srpnja 2012.): Jerusalem (1899)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s