Nešto o mitskim motivima od prvih civilizacija do X-mena (osobito žene retnice)

Pisao sam ovo prošle godine , podsjeća me fb, sad sam dotjerao i dopunio. Malo ležernih tema, a ipak ozbilnih, možda vam bude zanimljivo!

Fascinira me trajnost “arhetipskih” likova i motiva u mitovima, legendama, bajkama i fantazijama od prvih civilizacija (Egipat i Mezopotamija) do suvremenog fantasyja i SF-a.

Artemis (Deviant Art)U tri novije SF trilogije, koje su napisale žene a u glavnoj su ulozi adoloscentice (romani za “young adults”), po kojima su ubrzo snimljeni i filmovi, povezanost je očita (za razliku npr. od priča o superherojima u svijetu Marvela i DC Comics, gdje se manje očita). Naravno, ti su motivi vješto iskombinirani s mitovima, tjeskobama i nadama modernoga doba, što im daje popularnost (a treba spomenuti i visoku spisateljsku zanatsku vještinu, što je bila boljka čak i najboljih pisaca klasičnoga doba SF-a poput Clarkea i Asimova; vrlo vidljiva kod potonjeg u kasnijim djelima, kad se vratio pisanju beletristike nakon duge pauze).

Junakinja “Igara gladi” je utjelovljena Dijana/Artemida (boginja lova, koristi luk i strijele, djevica; uspješnija kao ubojica nego kao ratnica) kao što je to bila i Antija iz helenističkih “Efeških priča” (što je bio ljubavni roman za žensku publiku). Junakinja “Delirija” postaje sljedbenica Afrodite u svijetu u kojem je ljubav zabranjena. “Različita” (Divergent – zapravo, jače značenje od puko “different”) neočekivano, umjesto spokojnog života u službi Hestije, bira sljedbeništvo Aresa, na način kako je Ahil izabrao kao mladić (i to upravo Aresa, koji je bog ratne žestine i zanosa i zaštitnik Amazonki, dok je Atena boginja mudroga ratovanja i zato uspješnija – i taj problem aresovske ograničenosti je okosnica prve knjige trilogije).

Tu je i popularnost likova žena-štemerica, koju su u posljednjih 30-ak godina donijeli filmovi i video igre (A pripremili stripovi, u doba kad je još bilo teško naći glumice koje mogu snimiti uvjerljive borilačke scene; u filmu “Modesty Blaise” iz 1966. su smiješne, a npr. u “They Call Her Cleopatra Wong” iz 1978. neuvjerljive).

To je naravno također star motiv: svi znaju za Amazonke iz Grčkog mita. U verziji jedne opsežne priče (romana) iz “1001 noći” one su, naprotiv, Grkinje. Zanimljivo je da su u starim religijama božanstva rata često žene. U Gundulićevom “Osmanu” čak su dvije ratnice.

Te priče uglavnom vole dečki. Arhetipski motiv prema Jungovom pojmu da svaka žena ima svoju mušku stranu, a svaki muškarac – žensku (Animus i Anima). Beta muškarci (a to je većina) vole priče u kojima ratnice pobjeđuje muške alfe, jer u njima vide sebe. (Povezano naravno i s kompliciranom dijalektikom prirode i kulture, spola i roda. Vidi poglavlja 23-25. u mojoj “Uzornoj filozofiji”. 23.7.: “Uspješno muško mora imati u sebi nešto ženskosti. Uspješno žensko mora imati nešto muškosti.” )

Sjećam se da sam davno na nekom forumu vidio diskusije obožavatelja Xene, Princeze Ratnice. Gotovo sve su bili muški. Jedna cura je pak pitala da ju zanima, da prostite, koju vrst tampona koriste Xena i Gabriela. :nut: (Tipična ženska praktičnost koja nema u takvim fantazijama za dečke: njih dvije stalno veselo lutaju pustopoljinama i ne govori se o takvim sitnicama kao što je higijena.)

Meni se npr. sviđala Buffy The Vampire Slayer. Neki koji me poznaju, mojih godina ili nešto mlađi, čudili su se da kako me nešto tako djetinjasto privlači. To su priče za “young adults”: ljudi u dvadesetima koji su donekle zaostali u emotivnom razvoju pa su emotivno još u adoloscenciji. Tipičan primjer su likovi iz serije “Veliki prasak”: vrhunski intelektualno, emotivno nezreli, što rezultira time da su van svoje struke balavci – a pravila žanra im ne daju da sazru, unatoč određenim koracima u tom smjeru). A ima nas naravno koji smo tome skloni i u svojim četrdesetima i pedesetima. 🙄

Naravno, Modesty Blaise bi razbila sve te amaterke. 😎

Moj tekst iz travnja 2014.: Igre gladi, Delirij, Divergent…

Billješke “Uzorna filozofija” na blogu “Mudroljublje”

Androgin u religiji (Mircea Eliade)

“Androgin” je arhetip, jedan od najjačih. Motiv je bio prisuatn u mitovima i obgredima sigurno već u pradavno doba.

Pojam spominjem u Uzorna filozofija 21.7, 25.9, 27.3..

O ovoj temi za čitanje je vrlo zanimljiv esej “Mefistofeles i androgin”, koji je napisao Mircea Eliade, a objavljen je na hrvatskom u istoimenoj knjižici (koja sadrži još četiri eseja), Zagreb: Fabula nova, 2004.. S francuskog prevela: Ita Kovač. (“Mephistopheles et l’angrogyne”, Editions Gallimard, 1962.)

Kopipejstam ovdje svoje bilješke uz knjigu, nekome može biti zanimljivo.

Dolje sam još dodao par citata iz duljeg teksta na hrvatskom, objavljenog na jednom blogu.

Za one koje zanima povijest i filozofija rewligije, istraživanje mitova isl, da se orijentiraju nekim osnovnim pojmovima, također je korisno pročitati posljednji esej u toj knjizi, “Opaske o religijskom simbolizmu”. Taj se tekst može naći na netu na engleskom: “Methodological Remarks on the Study of Religion’s Symbolism”, u: “The History of Religions: Essays in Methodology” by Mircea Eliade and Joseph M. Kitagawa (eds.), Chikago University Press, 1959., http://media.sabda.org/alkitab-2/Religion-Online.org%20Books/Eliade,%20Mircea%20%26%20Kitagawa,%20Joseph%20M%20%28eds.%29%20-%20The%20History%20of%20.pdf

Bilješke uz esej “Mefistofeles i Androgin” M. Eliadea

Međusobna simpatija Boga i Mefistofelesa u Goetheovom “Faustu”. (str. 91-92. »Mefistofeles potiče čovjekovu aktivnost. Za Goethea, zlo je, baš kao i pogreška, produktivno. (…) Protuslovlje je ono što nas čini produktivnim.« (str. 92)

Mofistofele zaustavlja strujanje života, “otac svih zapreka” (der Vatger alter Hidernisse, stih 6209). »Mefistofeles zna da će Faust, u trenutku kad se zaustavi, izgubiti dušu. No zaustavljanje nije nijekanje Stvoritelja, nego Života. (…) Pa ipak (…) iako se Mefistofelse svim sredstvima suprotstavlja strujanju Života, on Život pitiče. On se bori protiv Dobra, no na kraju Dobro čini.« (str. 92-93)

Mitovi i legende koji se donose na krvno srodstvo boga i Sotone, ili Sveca i Đavolice – golem uspjeh u pučkim sredinama. (str. 96) »Postoje primjeri nekih rumunjskih vjerovanja i poslovica, prema kojima su bog i Sotona braća.« (str. 97) »prema izvješćima koja je prenio Eutimije Zigaben, bogumili su vjerovali da je Satanael bio bogov prvorođeni, a Krist drugorođeni sin.« (str. 97)

Niz legendi po kojima je Bog stvorio Vraga, te tek uz njegovu pomoć može stvoriti Svijet. (str. 99) Pučkoj duši se sviđalo zamišljati Stvoriteljevu usamljenost i njegovo prijateljevanje s Vragom. (str. 101)

Vede: deve i asure, Indra i zmaj Vrtra. Božanstva uvijek imaju dva vida, dobrodušan i strašan.

Simboliza mindijskog žirtoanja: »žrtvgom se sjedinjuju razdvojeni udovi Prajapatija, odnosno rekonstruira Božansko biće, žrtvovano na početku vremena kako bi se iz njegova tijela mogao stvoriti svijet.« (str. 111)

Balzac: “Séraphita”. Mit o androginu koji je Balzac preuzeo od Swedeborga. Nikola Kuzanski: coincidentia oppositorum. (str. 94) jedna od temeljnih tema arhajske antropologije: androgin shvaćen kao arhetip savršenog čovjeka. (str. 112) »Balzac s patetičnom naivnošću opisuje svojstva tog androgina, njegov samotni život, njegove kontemplativne ekstaze.« (str. 112)

https://en.wikipedia.org/wiki/S%C3%A9raph%C3%AEta

Prevod romana na engleski: http://www.gutenberg.org/files/1432/1432-h/1432-h.htm

Kasnije u 19. st. u prikazima “savršenog čovjeka” opada i nestaje metafizičko značenje a bitnim postaje senzualno, naprosto anatomski i fiziološki hermafrodit.. Degradacija simbola. (str. 113-114) U antici, hermafroditi predstavlja oidealn ostanje koje ase putem obreda pokušavalo duhovno aktualizirati, ali bi dijete koje je pri rođenju pokazivalo znakove hermafroditizma usmrtili vlastiti roditelji. (str. 114)

»Za njemačke romantičare androgin bi bio tip savršenog čovjeka budućnosti. Ritter, znameniti liječnik i Novalisov prijatelj, u svojoj je knjizi Fragment aus dem Nachlass zacrtao čitavu jednu filozofiju Androgina. Za rittera će, upravo kao i Kristi, čovjek budućnosti biti androgin.« (str. 115) Wilhelm von Humboldt. Friedrich Schlegel esej “Uber die diotima”. Franz von Baeder. (str. 115-116)

Izvori: Jacob Boehme i drugi teozofi 17. stoljeća, osobito J. g. Gicthtel i Gottfried Arnold. (str. 116) Razdvajanje Adamove androgine prirode Boehme uspoređuje s raspećem Krista. (str. 117) Ranije, alkemija: Kamen Mudraca = Rebis, dvostruko biće, Hermetički adrogin. Retus je rođen slijedom sjedinjenja Sola i Lune, ili sumpora i žive. Opus alchymicum, temeljni radovi C. G. Junga. (str. str. 117)

Više midraša Adama prikazuje kao adrogina. (str. 118)

Tomino evanđelje (str.119-120)

Prvobitni čovjek, mitski predak čovječanstva u brojnim se predajama poima kao androgin. (str. 125)

Obredna androginitzacija. »u mnogih primitivnih naroda inicijacija u doba spolnoga sazrijevanja podrazumijeva prethodnu androginizaciju neofita.« (str. 125)

Sličnost mitova o androginu i kozmološkim mitova. Na početku je postojao neki kompaktan totalitet, punina koja je sadržavala sve virtualnosti, koji je bio podijeljen ili razbijen kako bi se Svijet ili kako bi se čovječanstvo moglo roditi (str. 129) »Ponovna integracija suprotnosti i ukidanje opreka na djelu su jednako u obrednim orgijama kao i u inicijacijskoj androginizaciji, ali planovi realizacije nisu isti.« (str. 129)

»U sibirskom šamanizmu šamanu se događa da simbolički kumulira oba spola: odijelo mu je ukrašeno ženskim simbolim,a a u nekim slučajevima šaman nastoji oponašati ponašanje žena. No poznajemo primjere šamanizma kada je dvospolnost obredna, dakle, konkretna: šama se ponaša kao žena, odijeva se u žensku odnjeću, ponekad čak uzima sebi muža. Ta obredna dvospolnost, ili bespolnost – izvor je neke svete moći. Šaman, naime, u sebi ujedinjuje dva polarna principa; a budući da njegova vlstit osob predstvlj stnovitu hijerogmiju, on simbolički obnvlj jedinstvo Neba i Zemlje, i time osigurava komunikaciju između Bogova i ljudi.« (str. 130-131)

Aberantnost nekih od tih šamanskih praksi – ali krajnji cilj čovjekova preobrazba – duhovni način postojanja (aberantnost je u tome da se on pokušava postići na razini fizioloških iskustava). Spontana aberacija ili degradacija neke indijske mistične tehnike. Važno je da obredna andrognizacija šamanskog tipa, osobito kad se pojavljuje u aberantnim oblicima, odaje očajnički napor da se konkretnim, fiziološkim sredstvma postigne neki paradoksalni totalitet ljudskog bića. Drugoim riječima, i u tom slučaju valja razlikovati ciljeve kojima se teži od sredstava kojima se oni postižu. Sredstva mogu biti naivna, ponekad čak djetinjasta i ekstravagantna (…) No cilj za kojim se teži zadržava svoju vrijednost unatoč nepodesnim sredstvima kojima se nastoji postići.« (str. 131)

Tantra. Šiva i Šakti. (str. 132-133)

»Čovjek se osjeća razdrtim i odvojenim. (…) ponekad se osjeća odvojenim do 2nečega” moćnog (…) a gdjekad se pak osjeća odvojen od nekog neodredivog “stanja” (…) promordijalnog stanja koje je uživao prije Vremena, prije Povijesti. Ta se odvojenost kosntituirala kao razdor, istodobno u njemu samom i u Svijetu Bio je to “Pad”, ne nužno u judeokršćanskm smislu riječi..« (str. 131)

»Na kraju krajeva, upravo je želja da vrati to izgubljeno jedinstvo čovjeka prinudila da suprotnosti poima kao komplementarne aspekte jedne jedinstvene zbilje. Polazeći upravo od takvih egzistencijalnih iskustava, proizašlih iz potrebe za nadilaženjem suprotnosti, artikulirala su se prva teološka i filozofska promišljanja. Prije nego što će postati filozofski pojmovi par excellence, Jedno, Jedinstvo, Identitet bili su nostalgije koje su se otkrivale u mitovima i vjerojvanjima, i uzvisivali se u mistične obrede i tehnike.« (str. 137)

Androgin, ljubav i pobuna?

Nalazim jedan dulji tekst, naslovljen “Moje ime je pobuna – potraga za Androginom”, na jednom blogu.

http://opusstelarum.blogspot.com/p/moje-ime-je-pobuna.html

»Spajanje svesti u jednu svest i jeste formiranje Androgina, božanskog bića koje je i muško i žensko istovremeno. Povratak Bogu možemo reći, upotrebom drugog termina. Ovo je praiskonski cilj svakog ljubavnog spajanja muškarca i žene, ma koliko oni ne znali za ovaj sveti završetak.«

»Svaki kontakt izmedju dve osobe suštinski predstavlja kontakt dve svesti, sa krajnjim ciljem ujedinjenja u jednu svest. (…) Onaj krajnji cilj, stvaranje ujedinjene, Androgine svesti, dešava se ipak veoma retko i kod mnogih, traje veoma kratko.«

»Civilizacija je produkt Centripetalnog dejstva razuma nad Centrifugalnim dejstvom prirode, i sadrži u sebi oba principa. Civilizacija nije zainteresovana za Androgina, ali zato pojedinci koji je sačinjavaju jesu. I civilizaciju i prirodu jedino interesuje stvaranje, odnosno radjanje dece kao novih nosilaca svesti. Androgin kao krajnji cilj, motiv je osvešćenih pojedinaca koji su pioniri nove svesti.«

Tomislav Stockinger, umjetnik svjetske klase!

omislav Stockinger, umjetnik svjetske klase!

Afera “Barbika” skrenula je pažnju šire javnosti na jednog dosad malo poznatog umjetničkog stvaraoca.

Tomislav StockingerRiječ je o Hrvatu njemačkog porijekla Tomislavu Stockingeru, performeru danas u svijetu sve zapaženijeg smjera situacionističkog postnadrealizma.

Ovom se izvedbom pretvorio iz mladića koji obećava u priznatu zvijezdu među poznavateljima globalnih hipertrendova drugog desetljeća 21. stoljeća.

Njegova prethodno umjetničko djelovanje bilo je osnivanje Nacionalističke lige Republike Hrvatske, u čemu su zdušno sudjelovali satirični nadrealistički portali dnevno.hr, narod.hr i jesamvaszeznuo.com.

Grupa umjetnika, okupljena pod imenom Monti Pajton, kreirala je bizarnu virtualnu realnost. Ali učinjen je samo jedan korak u desupstancijalizaciji (raz-stvarivanju) realnoga, jer gledatelj nije uključen u zbivanje. On sam promatra i zna, da ono što promatra nije stvarno pa se ne raz-otkriva lakanovska razlika stvarnog i realnog.

Postnadrealisti čine drugi i slijedeće korake, sartrovski rastvarajući esenciju u ex-sistenciji, vajthedovski postavljajući ontološki primat relacije nad individualitetom, situacije nad akterima. Spajaju vitgenštajnovski primat činjenica nad stvarima sa hajdegerijanskim raz-krčivanjem da bi se (bes)smislenost (ne)bitka dovela do neskrivenosti.

“Čovjek u visokom dvorcu” Philipa F. Dicka, roman o svijetu u kojem su Sile Osovine pobijedile u Drugom svjetskom ratu, a jedan pisac znanstvene fantastike piše roman o svijetu u kojem su Saveznici pobijedili. Akteri konačno dolaze do spoznaje da je knjigu zapravo napisala Knjiga promjena, kineski I Čing, razotkrivajući tako istinu nestvarnosti njihovoga svijeta i njih samih.

Borghes i njegove priče u pričama. Priča o izmišljenom liku i događajima o kojima se piše kao da su stvarni, a piše pod pseudonimom i priloženi su lažni podaci o nepostojećem autoru. Magijski realizam, lakanovska vladavina imaginarnoga nad realnim, svijet snova rasčišćava put ka dubljoj spoznaji zbilje (što uključuje spoznaju da dubina ne postoji, nego samo površinsko surfanje).

Tomislav Stockinger, predsjednik Regimente – Centra za suočavanje jugoslavena s prošlošću, obratio nam se priopćenjem u vezi osnivanja “Nacionalističke lige Republike Hrvatske. Priopćenje Vam donosimo u cijelosti:

“U Zagrebu je, uz zvukove „Lijepe Naše” i Thompsonove „Lijepa li si”, u prepunoj dvorani „Vatroslav Lisinski” osnovana Nacionalistička liga Republike Hrvatske. O zanimanju za osnivanje navedene organizacije najbolje svjedoči fotografija prepune dvorane „Vatroslav Lisinski”, koja je bila premala za sve zainteresirane sudionike skupa.

Na skupu su Regimenta – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava Hrvata, Savez nacionalističkih boraca i nacionalista Republike Hrvatske, Udruga mladih nacionalista Grada Zagreba, Inicijativa mladih za ljudska prava pripadnika hrvatskoga naroda, Nacionalistička akcija, Centar za domoljubne studije, Centar za mir i nenasilje protiv hrvatskoga naroda i Šufflayev institut kao inicijatori u svoje kao i u ime velikog broja drugih organizacija civilnog društva i udruga / udruženja koja okupljaju hrvatske domoljube i nacionaliste: intelektualce, radnike, poljoprivrednike, umjetnike, branitelje, studente i učenike iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva, nazočnima i javnosti predstavile novoosnovanu Nacionalističku ligu Republike Hrvatske.

Tko se ovdje zajebava, a tko je stvar ozbiljno shvatio?

–> Stockinger, koji piše izmišljeno priopćenje o nepostojećem događaju, navodeći dugačak spisak nepostojećih udruga (očite su aluzije na one ideološki suprotne: Documenta, Građanski odbor za ljudska prava, Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske itd.)?
–> Portali, koji to prenose kao da je ozbiljno (zajedno s fotografijom, koju im je Stockinger dostavio, koja prikazuje nekakav očito nepolitički skup u dvorani Lisinski)?
–> Komentatori na sajtu dnevno.hr koji cijelu stvar komentiraju kao da je ozbiljna (pa pitaju za e-maili za upis u članstvo i unaprijed se bune jer mediji ovom skupu ne posvećuju dovoljnu pažnju itd.)?
–> Autor uvodnoga posta u topicu Regimenta – Centar za suočavanje Jugoslavena s prošlošću na forumhr.?
–> komentatori na forum.hr koji se nadovezuju strašno ozbiljnim komentarima (“jugo-udbaška oficirka za vezu”, “krtica u redovima desnice”, “Regimenta je u stanju uništiti Josipovića”)?

Ili smo uistinu u zabludi svi mi, koji mislimo da se ovaj skup u realnosti nikada nije ni desio?

Ili očita laž služi tome, da se prikrije očita istina? Naime, da ta Liga odavno postoji i marljivo djeluje?

Od “virtualne realnosti” ka “nad-realnosti”: izmišljotina koja je stvarnija od same stvarnosti.

Možda ovaj umjetnik svojom izmišljotinom razotkriva da mi živimo u Matrixu, u virtualnoj realnosti u kojoj se taj skup nije dogodio, a u nadrealnosti – jeste.

Bilo kako bilo, Stockingera nesumnjivo čeka velika svjetska karijera.

U ovom svemiru ili nekom drugom.