Uzorna filozofija 30: Stvarna i novčarska ekonomija

Ekološka ekonomija 1-29

Mudro-ljub nije zadovoljan onime što “svi znaju”, onime što je “zorno”; njegova “ljubav” je žudnja za onim u-zornim.

Filozofirati = uvijek iznova pitati “a što to zapravo znači?”

30.1.
Poslovnjaci i poslovnjakinje sposobni su evoluirati i prilagođavati se, kao i sam kapitalizam. Ferengijski zakoni stjecanja: uništavanje prirode je dobro za posao; poštovanje prirode je dobro za posao.

30.2.
Poslovnjaci i poslovnjakinje:
– lov, pribavljanje, privređivanje, konkurencija, cilj;
– utilitarna etika;
– mehanika, redukcionizam, analiza;
– naređivanje, hijerarhija;
– ljudska sapientia kao neograničena performativna moć nad neiscrpnom pasivnom tvari (subjektivni materijalizam).

30.3.
Ekolozi i ekologinje:
– prikupljanje, održavanje, potrebovanje, kooperacija, proces;
– etika vrednota i etika odgovornosti;
– organika, holizam, sinteza;
– nagovaranje, uzajamnost;
– ljudska sapientia kao beskonačna, ali ograničena formativna moć nasuprot dijalektike prirode.

30.4.
Ekologizam je kritika industrijalizma sa stajališta granica rasta. Promjena (ekologizacija) je moguća: Energiewende, circular economy. Mijenja se stvarna (“realna”) ekonomija. Ona ovisi o tvari i njenim zakonima: održanje materije, održanje energije, rast entropije. Dublji uvid u zakone prirode uzdiže eko-nomsko u eko-loško. Izvanjska kritika se pounutrašnjuje (“internalizacija eksternih troškova” je uži pojam).

30.5.
Druga vrst kritike usmjerena na potrošnju: stvarne ljudske potrebe su ograničene. Homo sapiens je biće duhovnog, a ne materijalnog viška. Osamostaljeni kapitalski pogon kreira umjetne potrebe.

30.6.
Istovremeno (od 1970-ih) se događa financijalizacija. Dvostruka globalizacija: ekološke krize i financijskog sustava. Stvarna ekonomija razapeta između proturječnih zahtjeva ekologije i monetologije.

30.7.
Za novac ne vrijede zakoni održanja: nastaje iz Ništa i nestaje u Ništa. Masa novca nema masu. Baratanje simbolima kontrolira stvarnost i kreira realnost. Novac je misao, a misao je nabrža. Treba trčati iz sve snage, da bi se ostalo na mjestu. Ekologizam je filozofija, monetizam je mistika.

30.8.
Stvarna ekonomija zaostaje. Njena je djelatnost formativna, a novčarska je performativna, kad se oslobodi veze s tvari (ukidanje zlatne podloge, deregulacija, razvoj derivativa). Od pomagača proizvođačima, novčari i novčarice postaju otimači.

30.9.
Ovdje smo iskoračili zasad predaleko u žudnji za uzornim; nedostatnost alata artikulacije. Nakon izlaganja prirodne religije [13.1] razlagali smo spolni nagon [20.1.], spolni dimorfizam, dualnost anime i animusa, juvenilizam, rodnu dualnost u ekonomiji, prelaz na ekologiju, raskol stvarne i virtualne ekonomije. Ali i puno je drugog stvarnosnog.

30.10.
Moramo se vratiti povjesnom izlaganju i egzistencijalnom razlaganju, da bismo produbili što to zapravo znači. Danas se događa post-moderni religijski raskol (post-religijski: permanentna neravnoteža [28.7.]; ekologizam kao religijska obnova [13.9.] – možda: negacija negacije?), a još nismo izložili prelaz od prirodnih ka ne-prirodnim religijama (te dalje do moderne).

30.11.
Ali prije toga, egzistencijalno: osim što je seksualni manijak, homo sapiens je homo necans – biće koje ubija [19.9.]. Kao lovac, radnik [28.6.], ratnik, poslovnjak [28.7.], novčar.

Oglasi

Uzorna filozofija 29: Tehnologizam i ekologizam

Ekološka ekonomija 1-28

Mudro-ljub nije zadovoljan onime što “svi znaju”, onime što je “zorno”; njegova “ljubav” je žudnja za onim u-zornim.

Filozofirati = uvijek iznova pitati “a što to zapravo znači?”

29.1.
Krize okoliša i resursa ukazale su na granice rasta. Dvije strategije odgovora: tehnologizam i ekologizam. Pokoravanje prirode ili suradnja.

29.2.
Tehnologizam: znanost i tehnika neograničeno negiraju granice.Tehnosfera raste, biosfera gubi značaj. Sve veći dijelovi prirode apsorbirani kao resurs (cigla, metal, ugljen; nuklearna energija, nanotehnologija, genetski inženjering; svemirski letovi, umjetne biosfere…). Trijumf uma i volje nad materijom i zakonima prirode.

29.3.
Ekologizam: živimo unutar tanke ljuske biosfere i o njoj ovisimo, načelno jednako kao u paleolitu. Ograničeni sustav: nije moguć neograničeni rast. Homo sapiens je uklopljen u prirodno kolanje, ritmove i cikluse. Um treba biti lukavac, a ne nasilnik. Praktičan, a ne samo pragmatičan. (Praktički um uključuje etiku.)

29.4.
Mitopoetski: obnovljeni sukob Nebeskog Oca i Majke Zemlje, Marduka i Izide. Ekološka kolektivna Anima nameće svoju važnost nasuprot dominirajućem ekonomskom kolektivnom Animusu.

29.5.
Onto-teo-loški: tehnologizam = pragmatički industrijalizam = subjektivni materijarijalizam. Negacija negacije objektivnog idealizma. Duh (um i volja) vlada nad prirodom i materijom. Nestvaran, ali realan: kao Imperija, kao Partija ili kao Tržište.

29.6.
Ekologizam = dijalektički materijalizam. Samostalno visokoblikovana materija (život, mozak) ima vlastite zakone i dinamiku. Ekologistički holizam vs fizikalistički redukcionizam. Duh ih treba spoznavati. Znanje jest moć, ali ne i vlast.

29.7.
Znanost i tehniku, industriju i proizvodnju, umijeće mozga i ruke, ekologisti cijene ne manje od tehnologista. Svoje potrebe moramo zadovoljiti, uključujući i potrebu za razvojem, a da ne ugrozimo biosferu. Uvažavanje prirode nije “povratak prirodi”. Mozak i ruka proizvode solarnu ćeliju kao i nuklearni reaktor.

29.8.
S onu stranu mitopoetskog, ontoteološkog i znanstvenog: ono mistično, neizrecivo, ono što se ne može iskazati, nego samo pokazati. Neopaganski misticizam Prirode vs. tehnopaganski misticizam Novca.

29.9.
A što to zapravo znači? Usred smo mijene. Mudroljub razmatra kako treba misliti i što treba činiti; najmanje je jasno čemu se smijemo nadati.

Uzorna filozofija 28: Homo faber, Majka Zemlja, nebeski Otac

Mudro-ljub nije zadovoljan onime što “svi znaju”, onime što je “zorno”; njegova “ljubav” je žudnja za onim uzornim.

Uzorna filozofija 1-27

28.1.
U doba prve i druge industrijske revolucije, značaj Zemlje kao trećeg čimbenika proizvodnje bio je potisnut. Okoliš je izvor sirovina i odlagalište otpadaka. U prirodu se ide u nabavku: lov na mamuta, lov na naftu.

28.2.
Priroda je pasivna tvar koju se prerađuje i preoblikuje radinošću i marljivošću, radom i poduzetništvom. Združena moć mozga i ruke postala je univerzalna oblikovna moć Tehnike. Priroda je puka tvar; s-tvari su proizvod uma i muke.

28.3.
Ta je situacija rezultat višeslojnog dijalektičkog povijesnog kretanja. Prva industrijalizacija (uspon moći radinosti) dogodila se prije šest do pet tisuća godina u dolinama velikih rijeka. Prelazak s vrtlarstva na poljo-djelstvo: ne samo plod, nego i polje, djelo su ljudskog djelovanja. Nastanak civilizacije: ukroćena voda, preoblikovana Zemlja.

28.4.
Homo faber je ostvario u-topiju: iskoračno ne-mjesto ostvaruje se kao novi raz-mještaj. Ono (pri)rodno(autonomni ciklusi rađanja i umiranja), gubi značaj u odnosu na ono (iz)rađeno. Moć (rad, sila, nasilje) kao osnov stvaralaštva potiskuje spolnost (rađanje). (Ali, u isto doba, urbano osamostaljena sposobnost samociljnog seksualnog užitka: Enkidu i Šamhat.)

28.5.
Edip ubija oca, čime nastaje bratstvo muškaraca; time je omogućen sustav stalnih parova, ljudska zajednica i kultura. (Edip helenskoga mita, međutim, živi u, mnogo kasnijem, Društvu ratnika.)

28.6.
Marduk ubija Majku i od dijelova njenog tijela sastavlja novi svijet; time nastaju Društvo, država i civilizacija. Radnik je nasilnik. Stvaranje je uništavanje.

28.7.
Poslovno poduzetništvo: kombinirati faktore proizvodnje (Zemlja, rad, kapital) na nov način. Stvaranje novog uvijek znači i uništavanje starog. Stvaranje viška vrijednosti podrazumijeva kreativno razaranje. Djelovanje u permanentnoj neravnoteži. (Nasuprot: socijalno poduzetništvo.)

28.8.
Ubojica Majke preuzima vlast kao Otac, koji je na Nebu. Kasnije, on tvrdi da Majka nikad nije ni postojala. Tvrdi da je svijet stvorio čistom mišlju, iz Ništa. Otac (Ime Oca) postaje svemoćni čisti duh: otuđena per-formativna moć, actus purus.

28.9.
Kaos je posljedica grijeha. Priroda je rezultat pada. Rad je muka, rađanje je muka. Seks je grijeh. Uživanje je patnja. Materija je demonska. Otac preko Sina obećaje spasenje van ovoga svijeta.

28.10.
Nasuprot patrijarhalnom monoteističkom totalitarizmu, afirmacija prirode i tvari uvijek je vrebala u panteističkoj herezi.

28.11.
Uzdizanjem buržuazije, kapitalizma i industrije ponovo se afirmira formativna moć ljudske ruke, nasuprot Božjoj per-formativnosti i ratničkom otimanju. S vremenom, svojem djelovanju pripisuje performativnost (ali ta je moć otuđena čovjeku, kao tehnosfera i kao ekonomski pogon).

28.12.
Afirmira se priroda i njene autohtone forme; ali se rastom Tehnike i industrije potonje zanemaruju, i materija svodi na inertnu glinu. Nad-muškarac ubija Oca i siluje Majku; ali njime vlada Ime Oca (vlada kapital a ne kapitalisti, tržište a ne poduzetnici, Partija a ne političari, tehnika a ne tehničari, znanost a ne znanstvenici).

28.13.
Tome se danas suprotstavlja ekologizam, u raznim svojim oblicima i smjerovima (od matricentričnog neopaganizma do tehnokratske n-te industrijske revolucije).

Promjenjeno 27. srpnja 2015.

Uzorna filozofija 27: Rod, ekonomija, kapitalizam

Uzorna filozofija 1-26

27.1.
Ženska borba za emancipaciju započela je u građanskom društvu. Muškarci su vladali, ali ideal muškaračkosti je uzdrman: viteza ratnika potisnuo je buržuj poslovnjak.

27.2.
Više prostora za sudjelovanje žena. Više prostora za iskazivanje ženskog animusa i muške anime. (Prazni prostor nastao je potiskivanjem starih mitova i obreda. Nešto ga mora ispuniti; ali ponori su možda, ovoga puta, beskonačno duboki.)

27.3.
Muška i ženska samosvijest osciliraju između tri ekstrema:
– ratnička patrijarhalna nostalgija
– androgina utopija
– matrijarhalno obožavanje ženskosti.
Jednostavnog rješenja nema. Ponor se ne može zatrpati; s njim, bar zasad, moramo živjeti.

27.4.
Ratnici otimaju radnicima dio ili cijeli proizvod. Građansko/industrijsko/kapitalističko društvo organizira proces proizvodnje.

27.5.
Čovjek je, kao sapiens, proizvođač: biće tehnike, na osnovu sparenih moći mozga i ruke. Ta je sposobnost posljedica viška sposobnosti za zapitkujuće iskoračivanje. Ali sada, organizacijsko načelo je proizvodnja viška vrijednosti, a ne zadovoljavanje potreba.

27.6.
Klasna borba vodi se oko podjele viška; ideološka oko organizacije cjeline proizvodnje (međuodnos tržišne, državne i društvene regulacije: anarhokapitalizam, boljševizam, Soziale Marktwirtschaft…).

27.7.
Kao ratnice, žene su inferiorne. Mogu biti u polisu ravne (ili čak nadmoćne), ali ne i jednake. Kao radnice, vlasnice, upravljačice, poduzetnice i političarke, mogu biti jednake (možda i bolje).

27.8.
Kao građani i kao sudionici procesa proizvodnje, muškarci su postali jednakopravni; a onda i žene. Kapitalska ekonomija je transrodna; društvena nadgradnja ima inerciju.

27.9.
Napredak znanosti i životnog standarda donio je znatno smanjenje opterećenja rađanjem i majčinstvom. Metode kontracepcije i sloboda pobačaja omogućuju izražavanje spolne požude. Biologija više nije sudbina.

27.10.
Kapitalističko proizvođačko društvo, usmjereno na stvaranje viška, dovelo je do nezapamćenog progresa bogatstva nacija.

27.11.
Čovjek je biće viška. Čovjek je biće mašte. U ekonomiji vladavine kapitala, višak se stvara iterativnim procesom. Mit i osnova nove religije: utopija beskonačnog rasta. Čovjek konačno živi svoju prirodu kao neprirodno, beskonačno biće.

27.12.
Gospodari i gospodarice Zemlje suočavaju se s pobunom. Eko-nomija se sukobljuje s eko-logijom. Biologija, ipak, jest sudbina.

Uzorna filozofija 26: Preobrazbe roda

Uzorna filozofija 1-25

26.1.
U civilizaciji, muško društvo paleolitskih lovaca i neolitskih ratnika prerasta u Društvo kao takvo. Ženskost, nekada komplementarna, svedena je na pod-društvo obitelji i domaćinstva.

26.2.
Žena je podređena i podjarmljena. Lov, rat, intelekt, karijera, moć, vlasništvo, vlast, vlastitost – pravo su i dužnost muškarca.

26.3.
Većina muškaraca su neuspješni: sluge, neuki, siromašni, podređeni, ovisni, slabi. Kao što je žena podjarmljena muškarcu, muškarci su podjarmljeni drugim muškarcima i idealu muškaračkosti.

26.4.
Neke žene žude za napretkom u Društvu (jaki animus); neke i uspijevaju. Nekim muškarcima teret muškaračkosti je pretažak ili neželjen (jaka anima).

26.5.
Promjene u odnosima spolova i rodnim strukturama, bez presedana u prethodna dva milijuna godina, događaju se u posljednjih nekoliko naraštaja.

26.6.
Žene su se borile i izborile za emancipaciju u Društvu. Razvijati animus postaje poželjno, prihvatljivo, poticano: feminizam je maskulizam. Napredovanje muškosti, nazadovanje muškaračkosti.

26.7.
Žene ratnice u mitovima i modernim bajkama: šamanke, prošle kroz kušnje da bi stekle mušku moć i šamansku višemjesnost. Dijalektička projekcija tjeskobe i žudnje za cjelovitošću; više muška, nego ženska. Domine, role reversal, pegging: bijeg od tereta muškaračkosti.

26.8.
Razlike u funkcioniranju mozga ne znače manju sposobnost žena; dapače, danas prednjače u visokom obrazovanju, a mlađe žene počinju zarađivati više od svojih vršnjaka.

26.9.
Žene su ušle u sve tradicionalne muške djelatnosti. Rodni dualizam nestaje, a spolni oslabljuje. Kulturna (r)evolucija, za koju ne znamo kako će završiti.

26.10.
Ukidaju se rodni ideal-tipovi i stereotipi; nestaje rodna mitologija/svjetonazor (i nastaju rodna teorija i rodne ideologije). Razbija se ljuska svijeta. Ruše se tabui, unizuje sveto, uzdiže kleto. Nestaje sigurnost razmještaja i kolotečine. Vrebaju ponor, kaos i demoni ništavila.

26.11.
Nova stvarnost zahtijeva oblikovanje nove realnosti. Potrebni su novi mitovi i obredi, odgoj i kultivacija. Potrebni su (i nude se) novi šamani i šamanke, magovi i maginje, iscjelitelji, poeti, mitotvorci, proroci, slavitelji.

Dodatak u 26.3. ned, 28.6. u 15:58

Uzorna filozofija 25: rodna dualnost, raskol i jedinstvo

Uzorna filozofija 1-24

25.1.
Rodna dualnost, kao nadgradnja spolne, kroz biološku i kulturnu evoluciju, uvjetuje razlike u obrascima ponašanja. Muškarac ide u nabavku, žena ide u šoping. Muškarac popravlja stvari, žena međuljudske odnose.

25.2.
Neurološka istraživanja mozga potvrđuju postojanje razlika. Dva milijuna godina bili smo lovci i sakupljačice, pribavitelji i održavateljice; to nam je i danas u fiziologiji i neurologiji.

25.3.
Razlika nije apsolutna. Varijacije su unutar oba spola velike; utjecaj odgoja je vrlo velik; utjecaj kulturnog okružja vrlo velik.

25.4.
Rodna struktura odnosa spolova snažno se mijenjala od početka neolitika. U poljoprivredi, nema raskola muških i ženskih poslova; razlike kulturno uvjetovane.

25.5.
U ratovanju, raskol je održan. Raskol unutar muškosti: tko nije ratnik, nije potpun muškarac. Najbolji ratnik i ratni vođa: ideal muškosti i muškaračkosti. Predmet mašte, mita, nostalgije i žudnje u krizi muškaračkosti.

25.6.
Jednak je kod muškarca i žene višak sposobnosti za zapitkivanje, snivanjenje, iskorarak, tjeskobu, drzovitost, maštu, teoriju, poetiku, simboliziranje, religiju, požudu, žudnju, ekstazu, invenciju. Jedinstvena sposobnost da se ne samo prilagođava okolini, nego i okolinu prilagođava sebi.

25.7.
Ni dualnost ni jedinstvo nisu apsolutni. Važnije od razlika u mozgu je njegova veličina, složenost i prilagodljivost. Mozak je “švicarski nož” još više nego ruka. Sve se može naučiti. Žena može loviti, muškarac može brinuti o djeci.

25.8.
Tijekom dva milijuna godina, rodna dualnost bila je prirodna i pogodna. Pojedini transrodni pojedinci i pojedinke mogli su se tolerirati, ne dirajući osnovu. Neminovni su bili ideali muškosti i ženskosti, upravo zato, jer biološka razlika nije apsolutna.

25.9.
Kroz odgoj, obrede i mitove, muškarac ubija svoju animu, žena svojeg animusa. Nisu posve dotučeni (niti je to poželjno); iskoračnu žudnju za cjelovitošću izražavaju mitovi (Velika Majka, Nebeski otac, androgina božanstva, muškarci koji rađaju, Amazonke; božanstvo rata često je žensko) i utjelovljavali šamani/šamanke.

Uzorna filozofija 23: Spolni dimorfizam

Uzorna filozofija 1-22

23.1.
Spolni dimorfizam u vrsti homo sapiens zamjetljiv je, ali manji nego kod mnogih drugih vrsta. Također je manji nego kod rođaka i predaka (čimpanza, australopitek, homo habilis…). To ukazuje, da se vjerojatno rano ustalio sustav stalnih parova unutar skupine.

23.2.
Kod oba spola, unutar iste populacije, postoje znatne varijacije u veličini i snazi tijela. Svako je dijete dragocjeno jer je utrošak energije velik. Zato je i svaki odrasli dragocjen. Neplodna ženka sudjeluje u brizi o djeci. Krupni i snažni mužjak može jače udariti ili baciti koplje, a maleni se spretnije šulja, penje isl..

23.3.
Zarana se razvila briga o bolesnima i ranjenima, starima i invalidima. Stari su izvor iskustva i korisni u odgoju i obredima. Invalidi su stimulirani za razvoj intelektualnih i duhovnh sposobnosti.

23.4.
Mužjak je krupniji i jači, kao kod gotovo svih sisavaca. Značaj mužjaka raste u evolucijskom lancu kralježnjaka. Istovremeno, ženka je biološki vrednija. Raste značaj svake jedinke.

23.5.
Mužjaci roda homo zadržavaju ulogu obrane i zaštite, kao kod biljojednih predaka. Evolucijska je prednost, da ženka na opasnost reagira bijegom i skrivanjem, a mužjak bude spreman za borbu.

23.6.
Prevelika je agresivnost nepovoljna. Mužjak mora reagirati na opasnost, a ne srljati. Također i ženka mora biti spremna boriti se, kad ne neminovno.

23.7.
Uspješno muško mora imati u sebi nešto ženskosti. Uspješno žensko mora imati nešto muškosti.

23.8.
Proturječni zahtjevi i tendencije tipični su za homo sapiensa. Nema fiksne ravnotežne točke (“ni previše ni premalo”). “Zdrav razum” nije dovoljan. Treba sagledavati posebnost i općost, situaciju i kontekst. Važnost “čupave” logike.

23.9.
Filozofija je smrtonosna; međutim; i sam život jest smrtonosan. Dakle, filozofija je životvorna.