Kako bi pravednik mogao uživati u raju, ako zna da se toliki muče u paklu?

Svojedobno sam zapisao (u jednu bilježnicu, prije Svemrežja i dok su osobna računala bila raritet) jedan pasus o tome, da ideju života u raju, kako nam ga nudi kršćanska religija, ne smatram zadovoljavajućom.

One wrong step---Razlozi su povezani s etičkim temeljima, koji su upravo u srži te religije (te, vjerojatno, etičke poruke njenog navodnog osnivača, Ješue ben Josefa [1]).

Iz toga što kažem o (kršćanskom) teizmu, možete naslutiti i neke moje stavove o ateizmu, pa i da je moja verzija ateizma drugačija od recimo scijentističke. (Ima verzija ateizma jednako mnogo kao i teizma.)

Taj, davno zapisani pasus, glasi:

»Ako pak pakao stvarno postoji, ideja raja je vrhunac licemjerja, koje mi izaziva gnušanje. Nikako se bih sebi mogao zamisliti da osobno uživam u raju, dok znam da toliki pate. Ne osjećam ni trunčicu dileme: biram pakao, zbog dosljednog razumijevanja osnovne poruke Radosne vijesti: opraštajte svojim neprijateljima, ne čini drugom ono što ne želiš da drugi tebi čini, ljubite sve ljude kao same sebe. Bog(inja) osobno ne može sebe iz te etičke zapovijedi izuzeti.«

Također, možete pomisliti da je ovo patetično zgražanje nad ljudskim mukama u suprotnosti s mojim deklariranim čovjekomrštvom (univerzalistički mizantropizam). [2] Ipak, nije. Ljude prezirem (zapravo ih ne mrzim), ali im ne želim zlo i muke. Prezirem ih, među inim, jer prihvaćaju takve zamisli kao što je Pakao.

(Ali treba imati na umu da je to specifično kršćanska ideja. Nema je u judaizmu, a npr. u egipatskoj religiji, koja je na Židove utjecala, postoji raj, ali ne i pakao – nevrijedne duše, koje nisu živjele u skladu s Ma’at, naprosto prestaju postojati. U grčkoj predodžbi, u Haadu postoji vječna dosada i besmisao, ali ne i aktivno mučenje.)

Aktualni Katehizam Rimokatoličke crkve navodi, da je pakao prije svega stanje duha, ali i da su paklene muke stvarne. Pakao je »stanje konačnog samo-isključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima« (članak 1033).

OK, meni to izgleda sasvim u redu. Možda neću “gledati Boga kakav jest”, ali ću imati puno vremena, da gledam sebe kakav jesam, a valjda i druge ljude i puno drugih zanimljivih stvari. [3]

_____________

BILJEŠKE

[1] Vidi moj tekst Bilješka o etici: Hilel i Ješua, na ovom blogu, 6. siječnja 2014..

[2] Vidi: Ka teoriji univerzalističkog mizantropizma, forum.hr, 15. lipnja 2012.. Bilo je i nekih zanimljivih priloga u raspravi.

[3] O tome postoji jedan zanimljiv tekst Lucijusa Horvata, “Može li se Lazar sažaliti na bogataša?”, kojeg ću prenijeti sutra.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s