Uzorna filozofija 30: Stvarna i novčarska ekonomija

Ekološka ekonomija 1-29

Mudro-ljub nije zadovoljan onime što “svi znaju”, onime što je “zorno”; njegova “ljubav” je žudnja za onim u-zornim.

Filozofirati = uvijek iznova pitati “a što to zapravo znači?”

30.1.
Poslovnjaci i poslovnjakinje sposobni su evoluirati i prilagođavati se, kao i sam kapitalizam. Ferengijski zakoni stjecanja: uništavanje prirode je dobro za posao; poštovanje prirode je dobro za posao.

30.2.
Poslovnjaci i poslovnjakinje:
– lov, pribavljanje, privređivanje, konkurencija, cilj;
– utilitarna etika;
– mehanika, redukcionizam, analiza;
– naređivanje, hijerarhija;
– ljudska sapientia kao neograničena performativna moć nad neiscrpnom pasivnom tvari (subjektivni materijalizam).

30.3.
Ekolozi i ekologinje:
– prikupljanje, održavanje, potrebovanje, kooperacija, proces;
– etika vrednota i etika odgovornosti;
– organika, holizam, sinteza;
– nagovaranje, uzajamnost;
– ljudska sapientia kao beskonačna, ali ograničena formativna moć nasuprot dijalektike prirode.

30.4.
Ekologizam je kritika industrijalizma sa stajališta granica rasta. Promjena (ekologizacija) je moguća: Energiewende, circular economy. Mijenja se stvarna (“realna”) ekonomija. Ona ovisi o tvari i njenim zakonima: održanje materije, održanje energije, rast entropije. Dublji uvid u zakone prirode uzdiže eko-nomsko u eko-loško. Izvanjska kritika se pounutrašnjuje (“internalizacija eksternih troškova” je uži pojam).

30.5.
Druga vrst kritike usmjerena na potrošnju: stvarne ljudske potrebe su ograničene. Homo sapiens je biće duhovnog, a ne materijalnog viška. Osamostaljeni kapitalski pogon kreira umjetne potrebe.

30.6.
Istovremeno (od 1970-ih) se događa financijalizacija. Dvostruka globalizacija: ekološke krize i financijskog sustava. Stvarna ekonomija razapeta između proturječnih zahtjeva ekologije i monetologije.

30.7.
Za novac ne vrijede zakoni održanja: nastaje iz Ništa i nestaje u Ništa. Masa novca nema masu. Baratanje simbolima kontrolira stvarnost i kreira realnost. Novac je misao, a misao je nabrža. Treba trčati iz sve snage, da bi se ostalo na mjestu. Ekologizam je filozofija, monetizam je mistika.

30.8.
Stvarna ekonomija zaostaje. Njena je djelatnost formativna, a novčarska je performativna, kad se oslobodi veze s tvari (ukidanje zlatne podloge, deregulacija, razvoj derivativa). Od pomagača proizvođačima, novčari i novčarice postaju otimači.

30.9.
Ovdje smo iskoračili zasad predaleko u žudnji za uzornim; nedostatnost alata artikulacije. Nakon izlaganja prirodne religije [13.1] razlagali smo spolni nagon [20.1.], spolni dimorfizam, dualnost anime i animusa, juvenilizam, rodnu dualnost u ekonomiji, prelaz na ekologiju, raskol stvarne i virtualne ekonomije. Ali i puno je drugog stvarnosnog.

30.10.
Moramo se vratiti povjesnom izlaganju i egzistencijalnom razlaganju, da bismo produbili što to zapravo znači. Danas se događa post-moderni religijski raskol (post-religijski: permanentna neravnoteža [28.7.]; ekologizam kao religijska obnova [13.9.] – možda: negacija negacije?), a još nismo izložili prelaz od prirodnih ka ne-prirodnim religijama (te dalje do moderne).

30.11.
Ali prije toga, egzistencijalno: osim što je seksualni manijak, homo sapiens je homo necans – biće koje ubija [19.9.]. Kao lovac, radnik [28.6.], ratnik, poslovnjak [28.7.], novčar.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s