Androgin u religiji (Mircea Eliade)

“Androgin” je arhetip, jedan od najjačih. Motiv je bio prisuatn u mitovima i obgredima sigurno već u pradavno doba.

Pojam spominjem u Uzorna filozofija 21.7, 25.9, 27.3..

O ovoj temi za čitanje je vrlo zanimljiv esej “Mefistofeles i androgin”, koji je napisao Mircea Eliade, a objavljen je na hrvatskom u istoimenoj knjižici (koja sadrži još četiri eseja), Zagreb: Fabula nova, 2004.. S francuskog prevela: Ita Kovač. (“Mephistopheles et l’angrogyne”, Editions Gallimard, 1962.)

Kopipejstam ovdje svoje bilješke uz knjigu, nekome može biti zanimljivo.

Dolje sam još dodao par citata iz duljeg teksta na hrvatskom, objavljenog na jednom blogu.

Za one koje zanima povijest i filozofija rewligije, istraživanje mitova isl, da se orijentiraju nekim osnovnim pojmovima, također je korisno pročitati posljednji esej u toj knjizi, “Opaske o religijskom simbolizmu”. Taj se tekst može naći na netu na engleskom: “Methodological Remarks on the Study of Religion’s Symbolism”, u: “The History of Religions: Essays in Methodology” by Mircea Eliade and Joseph M. Kitagawa (eds.), Chikago University Press, 1959., http://media.sabda.org/alkitab-2/Religion-Online.org%20Books/Eliade,%20Mircea%20%26%20Kitagawa,%20Joseph%20M%20%28eds.%29%20-%20The%20History%20of%20.pdf

Bilješke uz esej “Mefistofeles i Androgin” M. Eliadea

Međusobna simpatija Boga i Mefistofelesa u Goetheovom “Faustu”. (str. 91-92. »Mefistofeles potiče čovjekovu aktivnost. Za Goethea, zlo je, baš kao i pogreška, produktivno. (…) Protuslovlje je ono što nas čini produktivnim.« (str. 92)

Mofistofele zaustavlja strujanje života, “otac svih zapreka” (der Vatger alter Hidernisse, stih 6209). »Mefistofeles zna da će Faust, u trenutku kad se zaustavi, izgubiti dušu. No zaustavljanje nije nijekanje Stvoritelja, nego Života. (…) Pa ipak (…) iako se Mefistofelse svim sredstvima suprotstavlja strujanju Života, on Život pitiče. On se bori protiv Dobra, no na kraju Dobro čini.« (str. 92-93)

Mitovi i legende koji se donose na krvno srodstvo boga i Sotone, ili Sveca i Đavolice – golem uspjeh u pučkim sredinama. (str. 96) »Postoje primjeri nekih rumunjskih vjerovanja i poslovica, prema kojima su bog i Sotona braća.« (str. 97) »prema izvješćima koja je prenio Eutimije Zigaben, bogumili su vjerovali da je Satanael bio bogov prvorođeni, a Krist drugorođeni sin.« (str. 97)

Niz legendi po kojima je Bog stvorio Vraga, te tek uz njegovu pomoć može stvoriti Svijet. (str. 99) Pučkoj duši se sviđalo zamišljati Stvoriteljevu usamljenost i njegovo prijateljevanje s Vragom. (str. 101)

Vede: deve i asure, Indra i zmaj Vrtra. Božanstva uvijek imaju dva vida, dobrodušan i strašan.

Simboliza mindijskog žirtoanja: »žrtvgom se sjedinjuju razdvojeni udovi Prajapatija, odnosno rekonstruira Božansko biće, žrtvovano na početku vremena kako bi se iz njegova tijela mogao stvoriti svijet.« (str. 111)

Balzac: “Séraphita”. Mit o androginu koji je Balzac preuzeo od Swedeborga. Nikola Kuzanski: coincidentia oppositorum. (str. 94) jedna od temeljnih tema arhajske antropologije: androgin shvaćen kao arhetip savršenog čovjeka. (str. 112) »Balzac s patetičnom naivnošću opisuje svojstva tog androgina, njegov samotni život, njegove kontemplativne ekstaze.« (str. 112)

https://en.wikipedia.org/wiki/S%C3%A9raph%C3%AEta

Prevod romana na engleski: http://www.gutenberg.org/files/1432/1432-h/1432-h.htm

Kasnije u 19. st. u prikazima “savršenog čovjeka” opada i nestaje metafizičko značenje a bitnim postaje senzualno, naprosto anatomski i fiziološki hermafrodit.. Degradacija simbola. (str. 113-114) U antici, hermafroditi predstavlja oidealn ostanje koje ase putem obreda pokušavalo duhovno aktualizirati, ali bi dijete koje je pri rođenju pokazivalo znakove hermafroditizma usmrtili vlastiti roditelji. (str. 114)

»Za njemačke romantičare androgin bi bio tip savršenog čovjeka budućnosti. Ritter, znameniti liječnik i Novalisov prijatelj, u svojoj je knjizi Fragment aus dem Nachlass zacrtao čitavu jednu filozofiju Androgina. Za rittera će, upravo kao i Kristi, čovjek budućnosti biti androgin.« (str. 115) Wilhelm von Humboldt. Friedrich Schlegel esej “Uber die diotima”. Franz von Baeder. (str. 115-116)

Izvori: Jacob Boehme i drugi teozofi 17. stoljeća, osobito J. g. Gicthtel i Gottfried Arnold. (str. 116) Razdvajanje Adamove androgine prirode Boehme uspoređuje s raspećem Krista. (str. 117) Ranije, alkemija: Kamen Mudraca = Rebis, dvostruko biće, Hermetički adrogin. Retus je rođen slijedom sjedinjenja Sola i Lune, ili sumpora i žive. Opus alchymicum, temeljni radovi C. G. Junga. (str. str. 117)

Više midraša Adama prikazuje kao adrogina. (str. 118)

Tomino evanđelje (str.119-120)

Prvobitni čovjek, mitski predak čovječanstva u brojnim se predajama poima kao androgin. (str. 125)

Obredna androginitzacija. »u mnogih primitivnih naroda inicijacija u doba spolnoga sazrijevanja podrazumijeva prethodnu androginizaciju neofita.« (str. 125)

Sličnost mitova o androginu i kozmološkim mitova. Na početku je postojao neki kompaktan totalitet, punina koja je sadržavala sve virtualnosti, koji je bio podijeljen ili razbijen kako bi se Svijet ili kako bi se čovječanstvo moglo roditi (str. 129) »Ponovna integracija suprotnosti i ukidanje opreka na djelu su jednako u obrednim orgijama kao i u inicijacijskoj androginizaciji, ali planovi realizacije nisu isti.« (str. 129)

»U sibirskom šamanizmu šamanu se događa da simbolički kumulira oba spola: odijelo mu je ukrašeno ženskim simbolim,a a u nekim slučajevima šaman nastoji oponašati ponašanje žena. No poznajemo primjere šamanizma kada je dvospolnost obredna, dakle, konkretna: šama se ponaša kao žena, odijeva se u žensku odnjeću, ponekad čak uzima sebi muža. Ta obredna dvospolnost, ili bespolnost – izvor je neke svete moći. Šaman, naime, u sebi ujedinjuje dva polarna principa; a budući da njegova vlstit osob predstvlj stnovitu hijerogmiju, on simbolički obnvlj jedinstvo Neba i Zemlje, i time osigurava komunikaciju između Bogova i ljudi.« (str. 130-131)

Aberantnost nekih od tih šamanskih praksi – ali krajnji cilj čovjekova preobrazba – duhovni način postojanja (aberantnost je u tome da se on pokušava postići na razini fizioloških iskustava). Spontana aberacija ili degradacija neke indijske mistične tehnike. Važno je da obredna andrognizacija šamanskog tipa, osobito kad se pojavljuje u aberantnim oblicima, odaje očajnički napor da se konkretnim, fiziološkim sredstvma postigne neki paradoksalni totalitet ljudskog bića. Drugoim riječima, i u tom slučaju valja razlikovati ciljeve kojima se teži od sredstava kojima se oni postižu. Sredstva mogu biti naivna, ponekad čak djetinjasta i ekstravagantna (…) No cilj za kojim se teži zadržava svoju vrijednost unatoč nepodesnim sredstvima kojima se nastoji postići.« (str. 131)

Tantra. Šiva i Šakti. (str. 132-133)

»Čovjek se osjeća razdrtim i odvojenim. (…) ponekad se osjeća odvojenim do 2nečega” moćnog (…) a gdjekad se pak osjeća odvojen od nekog neodredivog “stanja” (…) promordijalnog stanja koje je uživao prije Vremena, prije Povijesti. Ta se odvojenost kosntituirala kao razdor, istodobno u njemu samom i u Svijetu Bio je to “Pad”, ne nužno u judeokršćanskm smislu riječi..« (str. 131)

»Na kraju krajeva, upravo je želja da vrati to izgubljeno jedinstvo čovjeka prinudila da suprotnosti poima kao komplementarne aspekte jedne jedinstvene zbilje. Polazeći upravo od takvih egzistencijalnih iskustava, proizašlih iz potrebe za nadilaženjem suprotnosti, artikulirala su se prva teološka i filozofska promišljanja. Prije nego što će postati filozofski pojmovi par excellence, Jedno, Jedinstvo, Identitet bili su nostalgije koje su se otkrivale u mitovima i vjerojvanjima, i uzvisivali se u mistične obrede i tehnike.« (str. 137)

Androgin, ljubav i pobuna?

Nalazim jedan dulji tekst, naslovljen “Moje ime je pobuna – potraga za Androginom”, na jednom blogu.

http://opusstelarum.blogspot.com/p/moje-ime-je-pobuna.html

»Spajanje svesti u jednu svest i jeste formiranje Androgina, božanskog bića koje je i muško i žensko istovremeno. Povratak Bogu možemo reći, upotrebom drugog termina. Ovo je praiskonski cilj svakog ljubavnog spajanja muškarca i žene, ma koliko oni ne znali za ovaj sveti završetak.«

»Svaki kontakt izmedju dve osobe suštinski predstavlja kontakt dve svesti, sa krajnjim ciljem ujedinjenja u jednu svest. (…) Onaj krajnji cilj, stvaranje ujedinjene, Androgine svesti, dešava se ipak veoma retko i kod mnogih, traje veoma kratko.«

»Civilizacija je produkt Centripetalnog dejstva razuma nad Centrifugalnim dejstvom prirode, i sadrži u sebi oba principa. Civilizacija nije zainteresovana za Androgina, ali zato pojedinci koji je sačinjavaju jesu. I civilizaciju i prirodu jedino interesuje stvaranje, odnosno radjanje dece kao novih nosilaca svesti. Androgin kao krajnji cilj, motiv je osvešćenih pojedinaca koji su pioniri nove svesti.«

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s