Uzorna filozofija 28: Homo faber, Majka Zemlja, nebeski Otac

Mudro-ljub nije zadovoljan onime što “svi znaju”, onime što je “zorno”; njegova “ljubav” je žudnja za onim uzornim.

Uzorna filozofija 1-27

28.1.
U doba prve i druge industrijske revolucije, značaj Zemlje kao trećeg čimbenika proizvodnje bio je potisnut. Okoliš je izvor sirovina i odlagalište otpadaka. U prirodu se ide u nabavku: lov na mamuta, lov na naftu.

28.2.
Priroda je pasivna tvar koju se prerađuje i preoblikuje radinošću i marljivošću, radom i poduzetništvom. Združena moć mozga i ruke postala je univerzalna oblikovna moć Tehnike. Priroda je puka tvar; s-tvari su proizvod uma i muke.

28.3.
Ta je situacija rezultat višeslojnog dijalektičkog povijesnog kretanja. Prva industrijalizacija (uspon moći radinosti) dogodila se prije šest do pet tisuća godina u dolinama velikih rijeka. Prelazak s vrtlarstva na poljo-djelstvo: ne samo plod, nego i polje, djelo su ljudskog djelovanja. Nastanak civilizacije: ukroćena voda, preoblikovana Zemlja.

28.4.
Homo faber je ostvario u-topiju: iskoračno ne-mjesto ostvaruje se kao novi raz-mještaj. Ono (pri)rodno(autonomni ciklusi rađanja i umiranja), gubi značaj u odnosu na ono (iz)rađeno. Moć (rad, sila, nasilje) kao osnov stvaralaštva potiskuje spolnost (rađanje). (Ali, u isto doba, urbano osamostaljena sposobnost samociljnog seksualnog užitka: Enkidu i Šamhat.)

28.5.
Edip ubija oca, čime nastaje bratstvo muškaraca; time je omogućen sustav stalnih parova, ljudska zajednica i kultura. (Edip helenskoga mita, međutim, živi u, mnogo kasnijem, Društvu ratnika.)

28.6.
Marduk ubija Majku i od dijelova njenog tijela sastavlja novi svijet; time nastaju Društvo, država i civilizacija. Radnik je nasilnik. Stvaranje je uništavanje.

28.7.
Poslovno poduzetništvo: kombinirati faktore proizvodnje (Zemlja, rad, kapital) na nov način. Stvaranje novog uvijek znači i uništavanje starog. Stvaranje viška vrijednosti podrazumijeva kreativno razaranje. Djelovanje u permanentnoj neravnoteži. (Nasuprot: socijalno poduzetništvo.)

28.8.
Ubojica Majke preuzima vlast kao Otac, koji je na Nebu. Kasnije, on tvrdi da Majka nikad nije ni postojala. Tvrdi da je svijet stvorio čistom mišlju, iz Ništa. Otac (Ime Oca) postaje svemoćni čisti duh: otuđena per-formativna moć, actus purus.

28.9.
Kaos je posljedica grijeha. Priroda je rezultat pada. Rad je muka, rađanje je muka. Seks je grijeh. Uživanje je patnja. Materija je demonska. Otac preko Sina obećaje spasenje van ovoga svijeta.

28.10.
Nasuprot patrijarhalnom monoteističkom totalitarizmu, afirmacija prirode i tvari uvijek je vrebala u panteističkoj herezi.

28.11.
Uzdizanjem buržuazije, kapitalizma i industrije ponovo se afirmira formativna moć ljudske ruke, nasuprot Božjoj per-formativnosti i ratničkom otimanju. S vremenom, svojem djelovanju pripisuje performativnost (ali ta je moć otuđena čovjeku, kao tehnosfera i kao ekonomski pogon).

28.12.
Afirmira se priroda i njene autohtone forme; ali se rastom Tehnike i industrije potonje zanemaruju, i materija svodi na inertnu glinu. Nad-muškarac ubija Oca i siluje Majku; ali njime vlada Ime Oca (vlada kapital a ne kapitalisti, tržište a ne poduzetnici, Partija a ne političari, tehnika a ne tehničari, znanost a ne znanstvenici).

28.13.
Tome se danas suprotstavlja ekologizam, u raznim svojim oblicima i smjerovima (od matricentričnog neopaganizma do tehnokratske n-te industrijske revolucije).

Promjenjeno 27. srpnja 2015.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s