Uzorna filozofija 29: Tehnologizam i ekologizam

Ekološka ekonomija 1-28

Mudro-ljub nije zadovoljan onime što “svi znaju”, onime što je “zorno”; njegova “ljubav” je žudnja za onim u-zornim.

Filozofirati = uvijek iznova pitati “a što to zapravo znači?”

29.1.
Krize okoliša i resursa ukazale su na granice rasta. Dvije strategije odgovora: tehnologizam i ekologizam. Pokoravanje prirode ili suradnja.

29.2.
Tehnologizam: znanost i tehnika neograničeno negiraju granice.Tehnosfera raste, biosfera gubi značaj. Sve veći dijelovi prirode apsorbirani kao resurs (cigla, metal, ugljen; nuklearna energija, nanotehnologija, genetski inženjering; svemirski letovi, umjetne biosfere…). Trijumf uma i volje nad materijom i zakonima prirode.

29.3.
Ekologizam: živimo unutar tanke ljuske biosfere i o njoj ovisimo, načelno jednako kao u paleolitu. Ograničeni sustav: nije moguć neograničeni rast. Homo sapiens je uklopljen u prirodno kolanje, ritmove i cikluse. Um treba biti lukavac, a ne nasilnik. Praktičan, a ne samo pragmatičan. (Praktički um uključuje etiku.)

29.4.
Mitopoetski: obnovljeni sukob Nebeskog Oca i Majke Zemlje, Marduka i Izide. Ekološka kolektivna Anima nameće svoju važnost nasuprot dominirajućem ekonomskom kolektivnom Animusu.

29.5.
Onto-teo-loški: tehnologizam = pragmatički industrijalizam = subjektivni materijarijalizam. Negacija negacije objektivnog idealizma. Duh (um i volja) vlada nad prirodom i materijom. Nestvaran, ali realan: kao Imperija, kao Partija ili kao Tržište.

29.6.
Ekologizam = dijalektički materijalizam. Samostalno visokoblikovana materija (život, mozak) ima vlastite zakone i dinamiku. Ekologistički holizam vs fizikalistički redukcionizam. Duh ih treba spoznavati. Znanje jest moć, ali ne i vlast.

29.7.
Znanost i tehniku, industriju i proizvodnju, umijeće mozga i ruke, ekologisti cijene ne manje od tehnologista. Svoje potrebe moramo zadovoljiti, uključujući i potrebu za razvojem, a da ne ugrozimo biosferu. Uvažavanje prirode nije “povratak prirodi”. Mozak i ruka proizvode solarnu ćeliju kao i nuklearni reaktor.

29.8.
S onu stranu mitopoetskog, ontoteološkog i znanstvenog: ono mistično, neizrecivo, ono što se ne može iskazati, nego samo pokazati. Neopaganski misticizam Prirode vs. tehnopaganski misticizam Novca.

29.9.
A što to zapravo znači? Usred smo mijene. Mudroljub razmatra kako treba misliti i što treba činiti; najmanje je jasno čemu se smijemo nadati.

Oglasi

Androgin u religiji (Mircea Eliade)

“Androgin” je arhetip, jedan od najjačih. Motiv je bio prisuatn u mitovima i obgredima sigurno već u pradavno doba.

Pojam spominjem u Uzorna filozofija 21.7, 25.9, 27.3..

O ovoj temi za čitanje je vrlo zanimljiv esej “Mefistofeles i androgin”, koji je napisao Mircea Eliade, a objavljen je na hrvatskom u istoimenoj knjižici (koja sadrži još četiri eseja), Zagreb: Fabula nova, 2004.. S francuskog prevela: Ita Kovač. (“Mephistopheles et l’angrogyne”, Editions Gallimard, 1962.)

Kopipejstam ovdje svoje bilješke uz knjigu, nekome može biti zanimljivo.

Dolje sam još dodao par citata iz duljeg teksta na hrvatskom, objavljenog na jednom blogu.

Za one koje zanima povijest i filozofija rewligije, istraživanje mitova isl, da se orijentiraju nekim osnovnim pojmovima, također je korisno pročitati posljednji esej u toj knjizi, “Opaske o religijskom simbolizmu”. Taj se tekst može naći na netu na engleskom: “Methodological Remarks on the Study of Religion’s Symbolism”, u: “The History of Religions: Essays in Methodology” by Mircea Eliade and Joseph M. Kitagawa (eds.), Chikago University Press, 1959., http://media.sabda.org/alkitab-2/Religion-Online.org%20Books/Eliade,%20Mircea%20%26%20Kitagawa,%20Joseph%20M%20%28eds.%29%20-%20The%20History%20of%20.pdf

Bilješke uz esej “Mefistofeles i Androgin” M. Eliadea

Međusobna simpatija Boga i Mefistofelesa u Goetheovom “Faustu”. (str. 91-92. »Mefistofeles potiče čovjekovu aktivnost. Za Goethea, zlo je, baš kao i pogreška, produktivno. (…) Protuslovlje je ono što nas čini produktivnim.« (str. 92)

Mofistofele zaustavlja strujanje života, “otac svih zapreka” (der Vatger alter Hidernisse, stih 6209). »Mefistofeles zna da će Faust, u trenutku kad se zaustavi, izgubiti dušu. No zaustavljanje nije nijekanje Stvoritelja, nego Života. (…) Pa ipak (…) iako se Mefistofelse svim sredstvima suprotstavlja strujanju Života, on Život pitiče. On se bori protiv Dobra, no na kraju Dobro čini.« (str. 92-93)

Mitovi i legende koji se donose na krvno srodstvo boga i Sotone, ili Sveca i Đavolice – golem uspjeh u pučkim sredinama. (str. 96) »Postoje primjeri nekih rumunjskih vjerovanja i poslovica, prema kojima su bog i Sotona braća.« (str. 97) »prema izvješćima koja je prenio Eutimije Zigaben, bogumili su vjerovali da je Satanael bio bogov prvorođeni, a Krist drugorođeni sin.« (str. 97)

Niz legendi po kojima je Bog stvorio Vraga, te tek uz njegovu pomoć može stvoriti Svijet. (str. 99) Pučkoj duši se sviđalo zamišljati Stvoriteljevu usamljenost i njegovo prijateljevanje s Vragom. (str. 101)

Vede: deve i asure, Indra i zmaj Vrtra. Božanstva uvijek imaju dva vida, dobrodušan i strašan.

Simboliza mindijskog žirtoanja: »žrtvgom se sjedinjuju razdvojeni udovi Prajapatija, odnosno rekonstruira Božansko biće, žrtvovano na početku vremena kako bi se iz njegova tijela mogao stvoriti svijet.« (str. 111)

Balzac: “Séraphita”. Mit o androginu koji je Balzac preuzeo od Swedeborga. Nikola Kuzanski: coincidentia oppositorum. (str. 94) jedna od temeljnih tema arhajske antropologije: androgin shvaćen kao arhetip savršenog čovjeka. (str. 112) »Balzac s patetičnom naivnošću opisuje svojstva tog androgina, njegov samotni život, njegove kontemplativne ekstaze.« (str. 112)

https://en.wikipedia.org/wiki/S%C3%A9raph%C3%AEta

Prevod romana na engleski: http://www.gutenberg.org/files/1432/1432-h/1432-h.htm

Kasnije u 19. st. u prikazima “savršenog čovjeka” opada i nestaje metafizičko značenje a bitnim postaje senzualno, naprosto anatomski i fiziološki hermafrodit.. Degradacija simbola. (str. 113-114) U antici, hermafroditi predstavlja oidealn ostanje koje ase putem obreda pokušavalo duhovno aktualizirati, ali bi dijete koje je pri rođenju pokazivalo znakove hermafroditizma usmrtili vlastiti roditelji. (str. 114)

»Za njemačke romantičare androgin bi bio tip savršenog čovjeka budućnosti. Ritter, znameniti liječnik i Novalisov prijatelj, u svojoj je knjizi Fragment aus dem Nachlass zacrtao čitavu jednu filozofiju Androgina. Za rittera će, upravo kao i Kristi, čovjek budućnosti biti androgin.« (str. 115) Wilhelm von Humboldt. Friedrich Schlegel esej “Uber die diotima”. Franz von Baeder. (str. 115-116)

Izvori: Jacob Boehme i drugi teozofi 17. stoljeća, osobito J. g. Gicthtel i Gottfried Arnold. (str. 116) Razdvajanje Adamove androgine prirode Boehme uspoređuje s raspećem Krista. (str. 117) Ranije, alkemija: Kamen Mudraca = Rebis, dvostruko biće, Hermetički adrogin. Retus je rođen slijedom sjedinjenja Sola i Lune, ili sumpora i žive. Opus alchymicum, temeljni radovi C. G. Junga. (str. str. 117)

Više midraša Adama prikazuje kao adrogina. (str. 118)

Tomino evanđelje (str.119-120)

Prvobitni čovjek, mitski predak čovječanstva u brojnim se predajama poima kao androgin. (str. 125)

Obredna androginitzacija. »u mnogih primitivnih naroda inicijacija u doba spolnoga sazrijevanja podrazumijeva prethodnu androginizaciju neofita.« (str. 125)

Sličnost mitova o androginu i kozmološkim mitova. Na početku je postojao neki kompaktan totalitet, punina koja je sadržavala sve virtualnosti, koji je bio podijeljen ili razbijen kako bi se Svijet ili kako bi se čovječanstvo moglo roditi (str. 129) »Ponovna integracija suprotnosti i ukidanje opreka na djelu su jednako u obrednim orgijama kao i u inicijacijskoj androginizaciji, ali planovi realizacije nisu isti.« (str. 129)

»U sibirskom šamanizmu šamanu se događa da simbolički kumulira oba spola: odijelo mu je ukrašeno ženskim simbolim,a a u nekim slučajevima šaman nastoji oponašati ponašanje žena. No poznajemo primjere šamanizma kada je dvospolnost obredna, dakle, konkretna: šama se ponaša kao žena, odijeva se u žensku odnjeću, ponekad čak uzima sebi muža. Ta obredna dvospolnost, ili bespolnost – izvor je neke svete moći. Šaman, naime, u sebi ujedinjuje dva polarna principa; a budući da njegova vlstit osob predstvlj stnovitu hijerogmiju, on simbolički obnvlj jedinstvo Neba i Zemlje, i time osigurava komunikaciju između Bogova i ljudi.« (str. 130-131)

Aberantnost nekih od tih šamanskih praksi – ali krajnji cilj čovjekova preobrazba – duhovni način postojanja (aberantnost je u tome da se on pokušava postići na razini fizioloških iskustava). Spontana aberacija ili degradacija neke indijske mistične tehnike. Važno je da obredna andrognizacija šamanskog tipa, osobito kad se pojavljuje u aberantnim oblicima, odaje očajnički napor da se konkretnim, fiziološkim sredstvma postigne neki paradoksalni totalitet ljudskog bića. Drugoim riječima, i u tom slučaju valja razlikovati ciljeve kojima se teži od sredstava kojima se oni postižu. Sredstva mogu biti naivna, ponekad čak djetinjasta i ekstravagantna (…) No cilj za kojim se teži zadržava svoju vrijednost unatoč nepodesnim sredstvima kojima se nastoji postići.« (str. 131)

Tantra. Šiva i Šakti. (str. 132-133)

»Čovjek se osjeća razdrtim i odvojenim. (…) ponekad se osjeća odvojenim do 2nečega” moćnog (…) a gdjekad se pak osjeća odvojen od nekog neodredivog “stanja” (…) promordijalnog stanja koje je uživao prije Vremena, prije Povijesti. Ta se odvojenost kosntituirala kao razdor, istodobno u njemu samom i u Svijetu Bio je to “Pad”, ne nužno u judeokršćanskm smislu riječi..« (str. 131)

»Na kraju krajeva, upravo je želja da vrati to izgubljeno jedinstvo čovjeka prinudila da suprotnosti poima kao komplementarne aspekte jedne jedinstvene zbilje. Polazeći upravo od takvih egzistencijalnih iskustava, proizašlih iz potrebe za nadilaženjem suprotnosti, artikulirala su se prva teološka i filozofska promišljanja. Prije nego što će postati filozofski pojmovi par excellence, Jedno, Jedinstvo, Identitet bili su nostalgije koje su se otkrivale u mitovima i vjerojvanjima, i uzvisivali se u mistične obrede i tehnike.« (str. 137)

Androgin, ljubav i pobuna?

Nalazim jedan dulji tekst, naslovljen “Moje ime je pobuna – potraga za Androginom”, na jednom blogu.

http://opusstelarum.blogspot.com/p/moje-ime-je-pobuna.html

»Spajanje svesti u jednu svest i jeste formiranje Androgina, božanskog bića koje je i muško i žensko istovremeno. Povratak Bogu možemo reći, upotrebom drugog termina. Ovo je praiskonski cilj svakog ljubavnog spajanja muškarca i žene, ma koliko oni ne znali za ovaj sveti završetak.«

»Svaki kontakt izmedju dve osobe suštinski predstavlja kontakt dve svesti, sa krajnjim ciljem ujedinjenja u jednu svest. (…) Onaj krajnji cilj, stvaranje ujedinjene, Androgine svesti, dešava se ipak veoma retko i kod mnogih, traje veoma kratko.«

»Civilizacija je produkt Centripetalnog dejstva razuma nad Centrifugalnim dejstvom prirode, i sadrži u sebi oba principa. Civilizacija nije zainteresovana za Androgina, ali zato pojedinci koji je sačinjavaju jesu. I civilizaciju i prirodu jedino interesuje stvaranje, odnosno radjanje dece kao novih nosilaca svesti. Androgin kao krajnji cilj, motiv je osvešćenih pojedinaca koji su pioniri nove svesti.«

Uzorna filozofija 28: Homo faber, Majka Zemlja, nebeski Otac

Mudro-ljub nije zadovoljan onime što “svi znaju”, onime što je “zorno”; njegova “ljubav” je žudnja za onim uzornim.

Uzorna filozofija 1-27

28.1.
U doba prve i druge industrijske revolucije, značaj Zemlje kao trećeg čimbenika proizvodnje bio je potisnut. Okoliš je izvor sirovina i odlagalište otpadaka. U prirodu se ide u nabavku: lov na mamuta, lov na naftu.

28.2.
Priroda je pasivna tvar koju se prerađuje i preoblikuje radinošću i marljivošću, radom i poduzetništvom. Združena moć mozga i ruke postala je univerzalna oblikovna moć Tehnike. Priroda je puka tvar; s-tvari su proizvod uma i muke.

28.3.
Ta je situacija rezultat višeslojnog dijalektičkog povijesnog kretanja. Prva industrijalizacija (uspon moći radinosti) dogodila se prije šest do pet tisuća godina u dolinama velikih rijeka. Prelazak s vrtlarstva na poljo-djelstvo: ne samo plod, nego i polje, djelo su ljudskog djelovanja. Nastanak civilizacije: ukroćena voda, preoblikovana Zemlja.

28.4.
Homo faber je ostvario u-topiju: iskoračno ne-mjesto ostvaruje se kao novi raz-mještaj. Ono (pri)rodno(autonomni ciklusi rađanja i umiranja), gubi značaj u odnosu na ono (iz)rađeno. Moć (rad, sila, nasilje) kao osnov stvaralaštva potiskuje spolnost (rađanje). (Ali, u isto doba, urbano osamostaljena sposobnost samociljnog seksualnog užitka: Enkidu i Šamhat.)

28.5.
Edip ubija oca, čime nastaje bratstvo muškaraca; time je omogućen sustav stalnih parova, ljudska zajednica i kultura. (Edip helenskoga mita, međutim, živi u, mnogo kasnijem, Društvu ratnika.)

28.6.
Marduk ubija Majku i od dijelova njenog tijela sastavlja novi svijet; time nastaju Društvo, država i civilizacija. Radnik je nasilnik. Stvaranje je uništavanje.

28.7.
Poslovno poduzetništvo: kombinirati faktore proizvodnje (Zemlja, rad, kapital) na nov način. Stvaranje novog uvijek znači i uništavanje starog. Stvaranje viška vrijednosti podrazumijeva kreativno razaranje. Djelovanje u permanentnoj neravnoteži. (Nasuprot: socijalno poduzetništvo.)

28.8.
Ubojica Majke preuzima vlast kao Otac, koji je na Nebu. Kasnije, on tvrdi da Majka nikad nije ni postojala. Tvrdi da je svijet stvorio čistom mišlju, iz Ništa. Otac (Ime Oca) postaje svemoćni čisti duh: otuđena per-formativna moć, actus purus.

28.9.
Kaos je posljedica grijeha. Priroda je rezultat pada. Rad je muka, rađanje je muka. Seks je grijeh. Uživanje je patnja. Materija je demonska. Otac preko Sina obećaje spasenje van ovoga svijeta.

28.10.
Nasuprot patrijarhalnom monoteističkom totalitarizmu, afirmacija prirode i tvari uvijek je vrebala u panteističkoj herezi.

28.11.
Uzdizanjem buržuazije, kapitalizma i industrije ponovo se afirmira formativna moć ljudske ruke, nasuprot Božjoj per-formativnosti i ratničkom otimanju. S vremenom, svojem djelovanju pripisuje performativnost (ali ta je moć otuđena čovjeku, kao tehnosfera i kao ekonomski pogon).

28.12.
Afirmira se priroda i njene autohtone forme; ali se rastom Tehnike i industrije potonje zanemaruju, i materija svodi na inertnu glinu. Nad-muškarac ubija Oca i siluje Majku; ali njime vlada Ime Oca (vlada kapital a ne kapitalisti, tržište a ne poduzetnici, Partija a ne političari, tehnika a ne tehničari, znanost a ne znanstvenici).

28.13.
Tome se danas suprotstavlja ekologizam, u raznim svojim oblicima i smjerovima (od matricentričnog neopaganizma do tehnokratske n-te industrijske revolucije).

Promjenjeno 27. srpnja 2015.

Uzorna filozofija 27: Rod, ekonomija, kapitalizam

Uzorna filozofija 1-26

27.1.
Ženska borba za emancipaciju započela je u građanskom društvu. Muškarci su vladali, ali ideal muškaračkosti je uzdrman: viteza ratnika potisnuo je buržuj poslovnjak.

27.2.
Više prostora za sudjelovanje žena. Više prostora za iskazivanje ženskog animusa i muške anime. (Prazni prostor nastao je potiskivanjem starih mitova i obreda. Nešto ga mora ispuniti; ali ponori su možda, ovoga puta, beskonačno duboki.)

27.3.
Muška i ženska samosvijest osciliraju između tri ekstrema:
– ratnička patrijarhalna nostalgija
– androgina utopija
– matrijarhalno obožavanje ženskosti.
Jednostavnog rješenja nema. Ponor se ne može zatrpati; s njim, bar zasad, moramo živjeti.

27.4.
Ratnici otimaju radnicima dio ili cijeli proizvod. Građansko/industrijsko/kapitalističko društvo organizira proces proizvodnje.

27.5.
Čovjek je, kao sapiens, proizvođač: biće tehnike, na osnovu sparenih moći mozga i ruke. Ta je sposobnost posljedica viška sposobnosti za zapitkujuće iskoračivanje. Ali sada, organizacijsko načelo je proizvodnja viška vrijednosti, a ne zadovoljavanje potreba.

27.6.
Klasna borba vodi se oko podjele viška; ideološka oko organizacije cjeline proizvodnje (međuodnos tržišne, državne i društvene regulacije: anarhokapitalizam, boljševizam, Soziale Marktwirtschaft…).

27.7.
Kao ratnice, žene su inferiorne. Mogu biti u polisu ravne (ili čak nadmoćne), ali ne i jednake. Kao radnice, vlasnice, upravljačice, poduzetnice i političarke, mogu biti jednake (možda i bolje).

27.8.
Kao građani i kao sudionici procesa proizvodnje, muškarci su postali jednakopravni; a onda i žene. Kapitalska ekonomija je transrodna; društvena nadgradnja ima inerciju.

27.9.
Napredak znanosti i životnog standarda donio je znatno smanjenje opterećenja rađanjem i majčinstvom. Metode kontracepcije i sloboda pobačaja omogućuju izražavanje spolne požude. Biologija više nije sudbina.

27.10.
Kapitalističko proizvođačko društvo, usmjereno na stvaranje viška, dovelo je do nezapamćenog progresa bogatstva nacija.

27.11.
Čovjek je biće viška. Čovjek je biće mašte. U ekonomiji vladavine kapitala, višak se stvara iterativnim procesom. Mit i osnova nove religije: utopija beskonačnog rasta. Čovjek konačno živi svoju prirodu kao neprirodno, beskonačno biće.

27.12.
Gospodari i gospodarice Zemlje suočavaju se s pobunom. Eko-nomija se sukobljuje s eko-logijom. Biologija, ipak, jest sudbina.