Uzorna filozofija 26: Preobrazbe roda

Uzorna filozofija 1-25

26.1.
U civilizaciji, muško društvo paleolitskih lovaca i neolitskih ratnika prerasta u Društvo kao takvo. Ženskost, nekada komplementarna, svedena je na pod-društvo obitelji i domaćinstva.

26.2.
Žena je podređena i podjarmljena. Lov, rat, intelekt, karijera, moć, vlasništvo, vlast, vlastitost – pravo su i dužnost muškarca.

26.3.
Većina muškaraca su neuspješni: sluge, neuki, siromašni, podređeni, ovisni, slabi. Kao što je žena podjarmljena muškarcu, muškarci su podjarmljeni drugim muškarcima i idealu muškaračkosti.

26.4.
Neke žene žude za napretkom u Društvu (jaki animus); neke i uspijevaju. Nekim muškarcima teret muškaračkosti je pretažak ili neželjen (jaka anima).

26.5.
Promjene u odnosima spolova i rodnim strukturama, bez presedana u prethodna dva milijuna godina, događaju se u posljednjih nekoliko naraštaja.

26.6.
Žene su se borile i izborile za emancipaciju u Društvu. Razvijati animus postaje poželjno, prihvatljivo, poticano: feminizam je maskulizam. Napredovanje muškosti, nazadovanje muškaračkosti.

26.7.
Žene ratnice u mitovima i modernim bajkama: šamanke, prošle kroz kušnje da bi stekle mušku moć i šamansku višemjesnost. Dijalektička projekcija tjeskobe i žudnje za cjelovitošću; više muška, nego ženska. Domine, role reversal, pegging: bijeg od tereta muškaračkosti.

26.8.
Razlike u funkcioniranju mozga ne znače manju sposobnost žena; dapače, danas prednjače u visokom obrazovanju, a mlađe žene počinju zarađivati više od svojih vršnjaka.

26.9.
Žene su ušle u sve tradicionalne muške djelatnosti. Rodni dualizam nestaje, a spolni oslabljuje. Kulturna (r)evolucija, za koju ne znamo kako će završiti.

26.10.
Ukidaju se rodni ideal-tipovi i stereotipi; nestaje rodna mitologija/svjetonazor (i nastaju rodna teorija i rodne ideologije). Razbija se ljuska svijeta. Ruše se tabui, unizuje sveto, uzdiže kleto. Nestaje sigurnost razmještaja i kolotečine. Vrebaju ponor, kaos i demoni ništavila.

26.11.
Nova stvarnost zahtijeva oblikovanje nove realnosti. Potrebni su novi mitovi i obredi, odgoj i kultivacija. Potrebni su (i nude se) novi šamani i šamanke, magovi i maginje, iscjelitelji, poeti, mitotvorci, proroci, slavitelji.

Dodatak u 26.3. ned, 28.6. u 15:58

Uzorna filozofija 25: rodna dualnost, raskol i jedinstvo

Uzorna filozofija 1-24

25.1.
Rodna dualnost, kao nadgradnja spolne, kroz biološku i kulturnu evoluciju, uvjetuje razlike u obrascima ponašanja. Muškarac ide u nabavku, žena ide u šoping. Muškarac popravlja stvari, žena međuljudske odnose.

25.2.
Neurološka istraživanja mozga potvrđuju postojanje razlika. Dva milijuna godina bili smo lovci i sakupljačice, pribavitelji i održavateljice; to nam je i danas u fiziologiji i neurologiji.

25.3.
Razlika nije apsolutna. Varijacije su unutar oba spola velike; utjecaj odgoja je vrlo velik; utjecaj kulturnog okružja vrlo velik.

25.4.
Rodna struktura odnosa spolova snažno se mijenjala od početka neolitika. U poljoprivredi, nema raskola muških i ženskih poslova; razlike kulturno uvjetovane.

25.5.
U ratovanju, raskol je održan. Raskol unutar muškosti: tko nije ratnik, nije potpun muškarac. Najbolji ratnik i ratni vođa: ideal muškosti i muškaračkosti. Predmet mašte, mita, nostalgije i žudnje u krizi muškaračkosti.

25.6.
Jednak je kod muškarca i žene višak sposobnosti za zapitkivanje, snivanjenje, iskorarak, tjeskobu, drzovitost, maštu, teoriju, poetiku, simboliziranje, religiju, požudu, žudnju, ekstazu, invenciju. Jedinstvena sposobnost da se ne samo prilagođava okolini, nego i okolinu prilagođava sebi.

25.7.
Ni dualnost ni jedinstvo nisu apsolutni. Važnije od razlika u mozgu je njegova veličina, složenost i prilagodljivost. Mozak je “švicarski nož” još više nego ruka. Sve se može naučiti. Žena može loviti, muškarac može brinuti o djeci.

25.8.
Tijekom dva milijuna godina, rodna dualnost bila je prirodna i pogodna. Pojedini transrodni pojedinci i pojedinke mogli su se tolerirati, ne dirajući osnovu. Neminovni su bili ideali muškosti i ženskosti, upravo zato, jer biološka razlika nije apsolutna.

25.9.
Kroz odgoj, obrede i mitove, muškarac ubija svoju animu, žena svojeg animusa. Nisu posve dotučeni (niti je to poželjno); iskoračnu žudnju za cjelovitošću izražavaju mitovi (Velika Majka, Nebeski otac, androgina božanstva, muškarci koji rađaju, Amazonke; božanstvo rata često je žensko) i utjelovljavali šamani/šamanke.

Uzorna filozofija 24: Rodni dimorfizam

Uzorna filozofija 1-23

24.1.
Različitost spolnih uloga u pribavljanju hrane jedinstvena je osobina roda homo. Ženke prikupljaju, mužjaci love. Dualnost u ekonomskoj produkciji nadovezuje se na dualnost u spolnoj reprodukciji. Dva izvora hrane povećavaju šansu zajednice za opstanak i množenje.

24.2.
Unutar iste zajednice, dva komplementarna društva: muško i žensko. Razlika spola (sex) i roda (gender). Dualnost unutar jedinstva.

24.3.
Tijekom evolucije od australopiteka od današnjeg čovjeka, rodna dualnost donosi dalje razlike u fiziologiji, psihologiji, kulturi.

24.4.
Lov: smjenjivanje razdoblja prisilnog mirovanja (vrebanje), intenzivne fizičke aktivnosti (gonjenje, borba, ubijanje) i spokoja. Podnošenje neugoda: deblja koža, manja osjetljivost na dodir. Snalaženje u prostoru da se opkoli plijen. Fokusiranost na cilj: slabiji periferni vid, slabije uočavanje nijansi boja, tonova, mirisa, odbacivanje nevažnih detalja.

24.5.
Prikupljanje plodova, briga o djeci, održavanje logora: stalna, ali manje intenzivna aktivnost. Stalni oprez. Briga o djetetu: osjetljivost kože na dodir. Slabije snalaženje u apstraktnoj predodžbi prostora (metrika). Nadzor nad mogućim opasnostima: bolji periferni vid. Prikupljanje plodova: veći smisao za nijanse i finese.

24.6.
Lov u čoporu: kratki signali, činjenice, cilj, zapovjedanje, mehanizam. Brigovanje u krdu: više govora, emocije, proces, nagovaranje, organizam.

24.7.
Mužjaci su fokusirani na jedan cilj, ženke istovremeno na više ciljeva i poslova. Mužjaci pribavljaju, ženke održavaju. Ženke lakše barataju s više podataka, muškarci lakše izdvajaju one bitne.

24.8.
Lov je ili uspješan, ili nije; prikupi se ovo ili ono. Mužjaci homo sapiensa skloniji su binarnoj logici i analizi, a ženke čupavoj logici i holizmu.

Uzorna filozofija 23: Spolni dimorfizam

Uzorna filozofija 1-22

23.1.
Spolni dimorfizam u vrsti homo sapiens zamjetljiv je, ali manji nego kod mnogih drugih vrsta. Također je manji nego kod rođaka i predaka (čimpanza, australopitek, homo habilis…). To ukazuje, da se vjerojatno rano ustalio sustav stalnih parova unutar skupine.

23.2.
Kod oba spola, unutar iste populacije, postoje znatne varijacije u veličini i snazi tijela. Svako je dijete dragocjeno jer je utrošak energije velik. Zato je i svaki odrasli dragocjen. Neplodna ženka sudjeluje u brizi o djeci. Krupni i snažni mužjak može jače udariti ili baciti koplje, a maleni se spretnije šulja, penje isl..

23.3.
Zarana se razvila briga o bolesnima i ranjenima, starima i invalidima. Stari su izvor iskustva i korisni u odgoju i obredima. Invalidi su stimulirani za razvoj intelektualnih i duhovnh sposobnosti.

23.4.
Mužjak je krupniji i jači, kao kod gotovo svih sisavaca. Značaj mužjaka raste u evolucijskom lancu kralježnjaka. Istovremeno, ženka je biološki vrednija. Raste značaj svake jedinke.

23.5.
Mužjaci roda homo zadržavaju ulogu obrane i zaštite, kao kod biljojednih predaka. Evolucijska je prednost, da ženka na opasnost reagira bijegom i skrivanjem, a mužjak bude spreman za borbu.

23.6.
Prevelika je agresivnost nepovoljna. Mužjak mora reagirati na opasnost, a ne srljati. Također i ženka mora biti spremna boriti se, kad ne neminovno.

23.7.
Uspješno muško mora imati u sebi nešto ženskosti. Uspješno žensko mora imati nešto muškosti.

23.8.
Proturječni zahtjevi i tendencije tipični su za homo sapiensa. Nema fiksne ravnotežne točke (“ni previše ni premalo”). “Zdrav razum” nije dovoljan. Treba sagledavati posebnost i općost, situaciju i kontekst. Važnost “čupave” logike.

23.9.
Filozofija je smrtonosna; međutim; i sam život jest smrtonosan. Dakle, filozofija je životvorna.