Uzorna filozofija 22: Juvenilizam

Uzorna filozofija 1-21

22.1.
Osobitost homo sapiensa je dugi period bespomoćnosti i sazrijevanja mladunčadi. Nužno je da najmanje par, a poželjno grupa, pazi i odgaja nezrele članove.

22.2.
Evolucija roda homo dovela je do trostrukog uvećanja veličine mozga. To je prednost, jer omogućava razvoj korištenja potencijala ruke kao univerzalne alatke.

22.3.
Glava je u trenutku rađanja toliko velika, da ne onemogući porođaj. Beba čimpanze i beba homo sapiensa mnogo su sličnije nego odrasli. Mozak raste i razvija se sve do kraja puberteta.

22.4.
Tek rođeni mozak nije “prazna ploča”, ali sadrži relativno puno manje, nego mozak čovjekolikog majmuna u trenutku rođenja. Učenje kroz odgoj je nužnost. Biološka evolucija postavlja preduvjet za kulturnu.

22.5.
Nužda je vrlina: omogućuje širok raspon ponašanja i prilagodbi, bez paralele kod drugih vrsta. Mnogo mogućih pokreta ruke, mnogo mogućih misli mozga.

22.6.
Mogli bismo zamisliti sapiensa kod kojeg su ženke mnogo krupnije, tako da trudnoća traje dulje, novorođenčad su krupnija i glavatija, te odrastanje traje kraće a odgoj ima relativno manju ulogu. Možemo spekulirati što bi sve takav novorođeni mozak mogao sadržavati. Prekrupna ženka bila bi vjerojatno slabo pokretna i trebala previše hrane.

22.7.
Kod takvih bi bića možda id, ego i superego po prirodi bili uravnoteženiji: komplementarnosti a ne kontradikcije, suprotnosti bez raskola, jedna duša a ne mnoge. Duhovno biće bez potrebe za re-ligijom.

22.8.
Možda pak potencijal svoga velikog mozga ne bi valjano koristili; ne bi se pitali “Što to zapravo znači?”, “Što to zapravo jest?”, “Može li biti drukčije?”. Mlitavi snovi, oskudna mašta, kolotečina.

22.9.
Spori razvoj povezan je s juvenilizmom (neotenijom): neka obilježja mladunčadi ostaju kod odrasloga primjerka. Fizičke osobine: zaokružena lubanja, velika glava u odnosu na tijelo, mala vilica, nedostatak krzna.

22.10.
Također i mentalne osobine, koje imaju djeca a odrastanjem oslabljuju manje i sporije nego kod drugih vrsta: radoznalost, imaginacija, želja za igrom i eksperimentiranjem, humor, fleksiblinost, volja i energija i kad je trbuh pun.

22.11.
Osnovni pravac buduće evolucije roda homo moglo bi biti produljenje života, ali uz dalju odgodu inhibicije juvenilnih mentalnih osobina. Istinsko ljudsko učenje i sazrijevanje u pedesetima i dalje. Ne više potrebno da bismo poboljšali kontrolu okoline, nego sebe samih (pojedinac, zajednica, društvo, čovječanstvo).

Oglasi

Duboka inteligencija: žonglirati proturječnostima?

Jedan moj Fb prijatelj je postao ovo:

The tess of a first-rate inteligence---

Pretpostavljam da je autor ove duboke misli samog sebe u tu skupinu prvorazrednika uvrstio. Pa i ja mogu neskromno reći da tu sebe vidim. 🙂 Pa sam nabacao par svojih dubokih misli.

Kod ljudi koji se bave idejama (ideo-lozi, u najširem smislu riječi – i znanstvenici dakle koji se nikad ne bave naprosto “empirijom” kao takvom) postoji snažna težnja ka polarizaciji, ili-ili pristupu. Dio nas staromodnih “kontinentalnih filozofa” smo pak odgojeni u dijalektici (a neki imamo simpatije i za post-modernu adamsovsku paradoksologiju). Pa onda težimo ne samo kompromisu, nego sintezi i dijalektičkom prevazilaženju (u čemu pak određeni uzor možemo naći u “pre-logičkom” sinkretističkom mitotvorstvu, gdje kontroverzne priče mirno egzistiraju usporedo).

42- Dont Panic

Primjerice, meni važno u posljednje tri godine, u ekonomiji – tržište vs. država. Ono što dokazano u 100% slučajeva dobro funkcionira je neka kombinacija oba vida regulacije ekonomskih tokova – ne bilo kakva, jer sinergija može biti i negativna. Onda polit-ekonomska analiza dovodi na vidjelo koliko je bitan i treći mehanizam regulacije – društveni. (Jedan od čimbenika su onda temeljne društvene ideologije i mentaliteti: pozitivan utjecaj židovstva, protestantizma, šintoizma i konfucijanstva, negativan katoličanstva, pravoslavlja, islama, hinduizma i budizma).

Iako stalno ponavljam da se zalažem za mješovita rješenja (i najbliži mi je njemački model ökosoziale Markwirtschaft, ipak od libertarijanaca bivam proglašen socijalističkim fundamentalistom, a od ljevičara pro-kapitalističkim revizionistom. Doduše, ovo drugo i jest bliže istini, jer, kao npr. i Y. Varoufakis, mislim da u ovom trenutku treba spašavati kapitalizam (i od samih kapitalista) (iako to vjerojatno neće trajati zauvijek – pa ćemo možda u 23. stoljeću stvarno imati startrekovski komunizam).

Također: nacija – individua, muško – žensko, filozofija – znanost, redukcionizam – holizam idr..

Primjeri iz prirodnih znanosti, polarizacija ideja koje su se na kraju obje pokazale točnim: diskusija o nasljeđivanju između ovarista i homunkulista (rješenje je “u sredini”), te o valnoj ili čestičnoj prirodi svjetlosti (rješenje je hegelijanska dijalektička sinteza, pojam koji prevazilazi oba suprotstavljena).

Niels Bohr je, trudeći se oko osnova kvantne fizike, rekao: »Suprotnosti točne tvrdnje je netočna tvrdnja. Ali suprotnosti duboke istine može biti druga duboka istina.«

Na takve je “duboke ideje” mislio i F. Scott Fitzgerald. Moći žonglirati s takvim suprotnostima, jest “duboka inteligencija” – nešto, očito, bitno drugačije nego “visok IQ” (iako vjerojatno postoji korelacija između te dvije sposobnosti).

Mnogi međutim, koji preduboko zarone, utope se.

Uzorna filozofija 21: ljubavna i misaona ekstaza

Uzorna filozofija 1.-20.

21.1.
Kod životinja, u razdoblju parenja intenzitet požude ugrožava brigu o opstanku. Kod čovjeka, trajni višak libidonozne energije mora se suzbiti ili preusmjeriti.

21.2.
Spolnost se potiskuje ili sublimira u eros; požuda u opću žudnju za spajanjem, jedinstvom, moći, spoznajom i užitkom. Višak požude isprepliće se s viškom zapitanosti.

21.3.
Seks je povezan s ljubavlju, ljubav s maštom, mašta sa spekulacijom. Dvoje postaje jedno, dvoje postaje troje: poticaj uobrazilji. Spajanje i razdvajanje, napetost i opuštanje: eros i tanatos. Jedno, dvoje, mnoštvo. Stalnost i novost. Refleks, fleksija i refleksija. Korak i iskorak. Staza i ekstaza.

21.4.
Sposobnost (višak) za misaonu ekstazu definira sapiensa. Sposobnost za ljubavnu ekstazu posebno je obilježje homo sapiensa. Zamisliv je sapiens bez toga; ali ne znamo je li izvediv.

21.5.
Sama preobilnost spolnoga nagona ne mora značiti višak sposobnosti za ekstazu, ako nije povezana s velikim mozgom (bonoboi). Eros je u glavi, a ne među nogama. Kod čovjeka, oba se ekstazna viška isprepliću.

21.6.
Čovjek je po prirodi neprirodan; kulturalna regulacija preuzima ulogu biološke. Ljubav je smrtonosna kao i filozofija. Krote ju simboli, poetika, mitovi, obredi i odgoj. Iz ekstaze natrag na utrtu stazu.

21.7.
Spolna komplementarnost povezuje se, kao jedna od ključnih osi, sa prirodnim dualnostima, ritmikom i kolanjem. Žudnja za jedinstvom: od konkretnih predodžbi o androginiji (bogovi, šamani) do visokih apstrakcija (jin i jang).

21.8.
Spolna dualnost, posredovana ljubavnom i misaonom ekstazom, uobličava dualnost ljudske duše. Tijelo je jednospolno, duša je dvospolna (anima i animus).

Uzorna filozofija 20.: preobilnost spolnosti

Uzorna filozofija 1-19

20.1.
Vrsta homo sapiens odlikuje se stalnim i preobilnim spolnim nagonom. U odnosu na skoro sve druge sisavce, odlike homo sapiensa su nimfomanija i prijapizam. Žudnja za parenjem obilato nadmašuje potrebe reprodukcije. Mentalna žudnja može nadmašiti biološku sposobnost zadovoljenja.

20.2.
Parenje jednom u nekoliko godina imalo bi očite prednosti. Ženka ulazi u estrus i samo tada privlači mužjake. Neometano se posvećuje mladunčetu u doba dojenja i bespomoćnosti. U grupi i društvu, minimaliziraju se tenzije oko spolnosti.

20.3.
Neumjerena požuda očito je imala bitne evolucijske prednnosti. Žudnja za parenjem potiče trajno sparivanje, ali i šire udruživanje (porodica, rod, pleme). Dalekosežno uvjetuje psihologiju i društvene odnose.

20.4.
Mužjak se želi pariti i zato se stalno vraća ženki i dijeli s njom ulov, pomaže u brizi o mladunčadi idr.. Ženka se želi pariti, pa ne tjera mužjaka od sebe. Dijeli s njim sakupljene plodove, održava logor idr..

20.5.
U evolucijskom lancu, tendencija smanjivanja broja potomaka i jačanja brige o njima (gmazovi – ptice – sisavci – viši sisavci – čovjek). Porođaj je težak (naročito zbog velike glave). Mladunče je dugo bespomoćno. Majci treba pomoć, prvo drugih ženki, a onda i mužjaka.

20.6.
U razvoju od australopiteka do homo sapiensa, žudnja za parenjem dovela je do stvaranja trajnih parova unutar skupine, kao pretežnog modela, uz brojna odstupanja. Održavanje nestabilne ravnoteže suprutnih (i protuslovnih) poriva i potreba.

20.7.
Bliži smo pticama po odnosu spolova nego drugim sisavcima, po dominantnom odnosu i varijacijama. Mužjaci obično sudjeluju u brizi o mladima. Prevladavaju stalni parovi, ali također: događaju se preljubi; nerijedak je promiskuitet; dominantan mužjak stvara harem; ženka okuplja više mužjaka; ponekad lakomislena ženka ostavlja mlade.

20.8.
Kod mnogih društvenih biljojeda, uloga mužjaka je obrana. Ženka je biološki vrednija, jer njena pogibija znači i gubitak njenog budućeg potomstva. Kod homo sapiensa je isto, ali mužjaci također (kao kod ptica) sudjeluju i u prehrani mladih.

Uzorna filozofija 19: Rekapitulacija; sapiens i homo sapiens

“Uzorna filozofija”, 1-18

19.1.
Ova smo razmatranja započeli uvidom da je sapiens sposoban dovesti u pitanje ono što “svi znaju” (4.1). Time iskoračuje (2.8.) iz prirodnoga stava (2.4.) i izlazi iz svijeta (3.5.). To je “višak sposobnosti” (5.4.) da mašta (6.3.) i simbolizira (6.7.). Po prirodi je ne-prirodan (5.4), više-nego-prirodan.

19.2.
Ovdje je “sposobnost” sama po sebi “višak sposobnosti”. To je ono što ga/ju čini uspješnim. Može doći do novih spoznaja o svijetu (4.9.), proširiti svijet (4.8.), stvoriti nove realnosti (5.2), gospodariti Zemljom (6.7). Taj “višak” stoji u osnovi kulturne evolucije/transformacije, koja se nastavlja na biološku.

19.3.
Isti taj višak donosi smrtnu opasnost. Sapiens ima maštu da zamisli nešto čega nema, tako da ono što nije, ipak nekako već jest (7.6.-7.8). Iskoračuje u Ništavilo. (7.10.) Nije samo svjestan, nego i samosvjestan.

19.4.
Ima nepotrebne sposobnosti za tjeskobu i drzovitost (5.9), što može ugroziti sposobnost prirodnoga opstanka (6.4.). Opasnost od zarobljenosti u beskonačnoj iteraciji (1.5.), od rasipanja u praznini (7.11.). Zato mu/joj je potrebna religija (13.2).

19.5.
Ta se sposobnost/višak javlja kao svojstvo velikog i kompleksnog mozga u tijeku evolucije, u kombinaciji sa spretnim rukama (9.8.). To je proizvod biološke evolucije. Rezultat čini homo sapiensa radikalno drugačim, ali proces je trajao dugo.

19.6.
Samosvijest ne izniče u ništavilu. Sapiens je homo: jedna životinjska vrsta. Sve svoje i dalje sobom nosi. Neki drugi sapiens mogao bi biti drugačiji.

19.7.
U prethodnim poglavljima razmatrali smo opća svojstva “prirodne religije”, koja se javljala, barem rudimentarno, već kod ranog homo sapiensa (možda i njegovih bioloških preteča), lovca i sakupljača, prije tisuća naraštaja. Snovi, simboli, manipulacija, tehnika,jezik, naracija, bajka, mit, sveto, kleto, magija, obred, odgoj, kultura, ćudoređe, animizam, totemizam, kult predaka, fetišizam, vrač, mag, šaman.

19.8.
Sve su to tvorbe poietičke kreativnosti, koja izvire iz potreba duše (16.4). To bi mogla biti opća svojstva sapiensa. Sigurni ne možemo biti, jer iskustva nemamo.

19.9.
Razmotrit ćemo neka svojstva sapiensa iz roda homo, koja su dio njegove biološke prtljage. U dvije riječi: seks i ubijanje.