Uzorna filozofija 18: Raskolnik i šaman

Uzorna filozofija 1-17

18.1.
Rascjep duše homo sapiensa stvara raskol svijeta. Više duša u jednoj: porivi, želje i ciljevi, koji su ne samo suprotni, nego i protuslovni. Sveto i kleto, kozmos i kaos.

18.2.
Čovjek je cjelovit i istovremeno raskoljen, jer može iskoračiti iz kola(nja). Životinja opstoji: jede, spava, čisti se, igra, bori, pari… U čovjeku, sve su-postoji (sinhronija vs dijahronija). Zato je i mitsko vrijeme van-vremensko.

18.3.
Životinja slijedi svoju kob; sapiens stvara su-kob. Životinja traje u vremenu; čovjek mora us-trajati. Životinja se sukobljava s vanjskim granicama; čovjekova granica je unutra i svuda.

18.4.
Kolo mitova, obreda i odgoja ne može potpuno spriječiti posrtanje. Raskorak može izbaciti iz kolotečine. Tko izgubi put, postaje raskolnik. Remeti ritam. Para pletivo svijeta.

18.5.
Ništavilo prodire kroz nastale pukotine. Silovito i trenutačno, obuzima dušu raskolnika/raskolnice. To je trenutak ludila i smrti.

18.6.
Preživjeti, i iz ludila se vratiti, znači iz smrti uskrsnuti.

18.7.
Tko vlastite krize preživi, može postati vodič i iscjelitelj drugima. Šaman je kadar kročiti na opasna mjesta i ne-mjesta (saći nad pakao) i vratiti se. Zato može pomoći dušama u krizi da nađu svoje mjesto (svrhu) u svijetu, u skladu sa svetim. Mag razmješta; šaman namješta.

18.8.
Nasuprot pukom opstanku na mjestu (topos), šaman/šamanka je stekao/stekla uvid u topologiju svijeta (istog ili proširenog; možda je sam svijet lud?). Izmještenost se preobražava u višemjesnost. Raskolništvo je uključeno u kolanje.

18.9.
Kao višemjestan i višesvršan, šaman/ka spaja suprotnosti. Može biti muško i žensko, mlad i star, živ i mrtav, lovac i lovina, čovjek i bog. Može iscjeljivati, jer pozna cjelinu. Mag održava svijet. Šaman jest svijet.

Oglasi

Uzorna filozofija 17: čarobnjak i mag

17.1.
Magija je vještina da se sagledaju skriveni razlozi promjena u svijetu, da se predvide i na njih utječe. Čarobnjak (magičar, vrač), koristeći magijske tehnike, nastoji usmjeriti duševne sile i utjecati na volje u svijetu, da bi se uskladili s ciljevima pojedinca ili zajednice. Vabi, navodi, moli, prijeti, laska, podmićuje, zavodi, cjenka se…

17.2.
Utjecati, da drugi čine ono što tebi odgovara, može se na četiri načina:
– lukavstvom
– prisilom
– zavođenjem
– trgovinom.

17.3.
Sapiensa uznemiruje njegova/njezina moć da utječe na prirodu. U okviru prirodnoreligijske sinteze, svakoj tehnici pripisuje se magijski aspekt. Svjetlom mita i obreda, suzbija se sjena zapitkivanja.

17.4.
Čarobnjaštvo nije dovoljno biću sposobnom za drzovito iskoračno zapitkivanje. Postizanje posebnih ciljeva nije dovoljno za opstanak. Homo sapiens mora brinuti o održanju cjeline: svijeta i smisla svijeta.

17.5.
Magičar ostvaruje ciljeve, da bi opstao pojedinac ili zajednica. Mag održava ravnotežu ciljeva i protuciljeva, da bi opstao svijet. Uzdiže svijet u sveto i suzbija kleto.

17.6.
Priroda živi u stremljenjima i kretanjima. Sve teče (kola). Sve se kreće u ritmovima i ciklusima. Rađanje i umiranje, rast i opadanje, mjena i ponavljanje, prisutnost i odsutnost. Sve je u dualnostima: muško i žensko, dan i noć, toplo i hladno, lovac i lovina.

17.7.
U prirodnom kolanju, nema raskola. Nema apsolutnog dobra i apsolutnog zla (svetog i kletog). Suprotnosti supostoje unutar cjeline. Ritmika unutar kruga: prirodna dijalektika. Ples u kolu zapliće pletivo svijeta.

17.8.
Mag spoznaje ne samo pojedine duše i duševne sile, nego i njihove odnose i strukture. Moderni znanstvenik spoznaje sile, odnose i strukture. Nastavlja se na dostignuća čarobnjaka i magova (liječništvo, alkemija, astrologija, botanika,psihoterapija…). Postepeno je spoznao, da prirodne sile ipak nisu duševne. (Možda ni duševne sile nisu duševne.)