O vjerskim fundamentalizmima, prosvjetiteljstvu i žižekizmu

Bilješke povodom tekstaTeletabisi protiv talibana u tjedniku “Novosti”, o Žižekovoj analizi sukoba islamskog fundamentalizma i Zapada. (Vidi također jedan komentar na Radio Sarajevo)

Žižek - Islam i modernost (francuski)Mene kod Žižeka najviše zanima nekoliko njegovih ozbiljnih filozofskih knjiga, od kojih pak kao i kod drugih ozbiljnih filozofski knjiga 90% možemo odbaciti kao irelevantno ili pogrešno, 90% ostaloga sažeti na ukupno 1% pa dobijemo nešto vjerodostojno – što onda može služiti kao ishodište za dalje vlastite filozofske uvide (kao što se Žižek nadovezuje na Hegela, Marxa, Lacana itd.).

Sva ova medijska halabuka i šarenilo i dnevni komentari… Letimično preletim. Show, medijska kultura… nije mi nešto posebno zanimljivo.

Kad je Foucult pisao 1978-1979. o iranskoj revoluciji, neke stvari je previdio odnosno pogrešno predvidio, ali neke stvari je vidio dobro, jasno i poučno. Druga je stvar politička analiza.

»Za razliku od pravih fundamentalista, terorističke pseudofundamentaliste duboko pogađa, intrigira i fascinira grešan život nevjernika. Moglo bi se zaključiti da se, boreći se protiv grešnoga Drugog, zapravo bore protiv vlastite kušnje«

Ovo je kopipejstanje nečeg što je davno napisao, čitao sam to. Paradoks naravno, koji su odavno uočili razni mislioci, ono sladostrasno detaljno opisivanje vještičjih sabata isl. koje je bilo proizvod mašte inkvizitora isl.. Bode oči, da nam tu treba psihoanalitički pojmovni instrumentariji, s “perverzijom” u žarištu.

I drugo u toj Žižekovoj brošuri je uvelike jednostavno prepisivanje onoga što je ranije pisao, pa je zato mogao za par dana reagirati. Marketinški i šoumenski potez.

»Žižek razvija tezu da onaj koji ne želi govoriti o manama liberalizma treba šutjeti i o vjerskom fundamentalizmu.«

Provokativnost, koju Žižek koristi stalno. Vježbao je taj tip analize prije 30 godina na “samoupravnom socijalizmu”, bio kandidat Liberalno-demokratske stranke na prvim slobdnim ibzorima. Onda je, nakon rušenja Berlinskog zida i Jugoslavije, isto misaono oruđe nastavio koristiti na globalno hegemoni diskurs – nasuprot onoj tendenciji, najradikialnije formuliranoj u Fukojaminoj tezi o “kraju povijesti” (kasnije je autoru uvidio pogrešku).

»fundamentalizmi u srcu Zapada – ekstremni nacionalizmi od Ukrajine i Velike Britanije, preko Njemačke i Francuske, pa do Mađarske i Hrvatske – zapravo znak nestanka ili odustanka od prosvjetiteljskih vrijednosti (…) manifestacija zaborava temeljnih vrijednosti emancipatornog projekta modernizma. «

Pa da, to je bitka koja trje i danas, oko “prosvjetiteljskih vrijednosti”, odnosno parola američke i francuske revolucije.

E sad, međutim, vidim problem u Žižekovom diskursu (a i nekih drugih), da se to “odustajanje” i “zaborav” prezentiraju kao nešto gotovo i dovršeno. T

Žižek “pravi krug” preko razmatranja o ulozi žena u islamu, pa onda poseže za Nietzscheovom slikom o “posljednjim ljudima”. A to je po mom sudu jednostavno jeftino, ajmo reć, populistički – draška čitaoce pozivajući se na nešto što “svi znaju” – i kod Nietzschea samog i njegovog divljenja moći (koju osobno nema) i kod odnosa pratitelja pop-kulture prema predodžbi Nietzschea kao mračne figura koja je nadahnula Hitlera, zapravo možemo vidjeti istu perverznost kao u odnosu inkvizitora prema grijehu i islama prema ženama – i sam Žižek to koristi, posve ne-filozofski, da bi sebi stvorio slavu i pare.

Svejedno, mimo te očite motivacije, jest jedan naputak za promišljanje (onih 1% vrijednoga) kad piše: »nemogućnost Zapada da se uvjerljivo odupre vjerskom fundamentalizmu i njegovoj vitalnosti, koja proizlazi iz opisane dinamike, leži upravo u mekoći Posljednjeg čovjeka, Nietzscheovog lika zapadnjaka koji je zapravo, u svojoj permisivnosti, odustao od svojih ideala, pa tako onda i od onih za modernizam utemeljujućih.«

To je pak pitanje, a ne odgovor. Naputak je također, i kvaka, u tome da obrana “za modernizam utemeljujućih ideala” uključuje i kritiku liberalizma (da ne govorimo o slobodnotržišnom fundamentalizmu).

To je filozofija: važnije je formulirati pitanje, nego dati odgovor. I u analizi je važno usmjeriti pogled i na to, koja pitanja neki filozof NE postavlja. Žižek je ponekad pravi filozof. Rijetko je, da je netko pravi filozof više nego ponekad.

Slavoj Zizek: “The Antinomies of Tolerant Reason”, članak na sajtu lacan.org

Slavoj Zizek on European Left and Anti-Islam Right-Wing Movement 1/2 (video: zanimljivo je da je Žižek američkoj publici predstavljen kao “philosopher and public intellectual”; ovo “public intellectual” je dušu dalo za jednu žižekovsku analizu. 😀 )

Rachel Woodlock: “The dignity of the feminine in Islam: Against Zizek’s Orientalism”. (»Powerful female archetypes have always existed in Islamic mythology and history, despite Slavoj Zizek’s claim that Hagar, the founding matriarch of the Arab story, has been “erased from the official history.” Western Orientalism doesn’t recognise Islamic feminine archetypes and the “tao” of gender-relations, not because they are absent, but because Orientalism’s “Islam” is the reflective pool into which the Western Narcissus gazes.«)

Jedan moj tekst, o optužbama Muhameda za pedofiliju, što se onda u propagandi prenosi i na osudu islama u cjelni i svih muslimana: Muhamed nije bio pedofil, a islam nije antiženski

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s