Kako obrana znanosti zapada u pseudoznanstvenu ideologiju

Moj fb prijatelj, astronom Dejan Vinković, objavio je povodom vijesti Hrvatska dobila sedam znanstvenih centara izvrsnosti status, u kojem poziva kolege na pobunu: »Dakle, kolege znanstvenici, hoćete li dignuti kuku i motiku što država “centrom izvrsnosti” proglašava i jednu pseudoznanstvenu disciplinu – “integrativnu bioetiku”?(…) pokažite kičmu i pobunite se protiv ovakve sramote«

Ante Čović- Etika i bioetika - naslovnicaBio sam podržao njegove napise i inicijative protiv psedoznanosti prije 3-4 godine. Mislim i danas da bi emisiju “Na rubu znanosti” trebalo maknuti iz znanstvenog programa, jer je velik dio sadržaja s one strane ruba (vidi moje članke Rub znanosti… A što je s druge strane? iz svibnja 2010. i Na rubu znanosti: mudroljublje, a ne šarlatanstvo iz rujna 2010.).

Nažalost, pokazao se ideološki zagriženim i konačno i sam postao pseudoznanstvenik. Naime, lažno se poziva na znanost, implicirajući da postoji jedna i samo jedna “znanstvena etika” (koja, jelte, ne smije biti “integrativna”; apsolutizacija sustava ekspertske razdrobljenosti; cjelovitost, holizam, bljek…). To je ideološka proklamacija scijentizma: “znanstvenost” se pojavljuje kao ideološki konstrukt (ideologem, koji se povezuje sa “znanstvenističkim” diskursom, u kojem kroz priču o znanju zapravo progovara borba za moć; vidi članak Diskusija o diskusiji).

U trivijalnim igricama u znanstvenim pješčenjacima dao je podršku jednoj grupi hrvatskih filozofa (među kojima je npr. i Jure Zovko, o kojem sam objavio jedan tekst u travnju o.g. ), koja bjesni protiv druge grupe hrvatskih filozofa, zbog ideoloških razlika, ali i zbog love za projekte. Ta se bitkica vodi već nekoliko godina; vidi članak Zagrebačko Sveučilište bogato financira pseudoznanost? na t-portalu, lipanj 2012..

Etika, eto, nije fizika ili medicina ili čak psihologija; nije, jelte, “egzaktna”. Osobno malo cijenim filozofiju kao akademsku disciplinu (ni u analitičkoj ni u kontinentalnoj tradiciji), ali pseudoznanstveno je (i pokušaj ideološkog progona) pokušavati ju zamijeniti pukim pragmatizmom u funkciji tržišta, tehnike, proizvodnje ili eventualno spoznaje prirode (i čovjeka svedenog na ono, što mogu proučavati biologija i neurologija). Striktno “znanstveno” proučavanje svijeta kakav jest, daveći u kolijevci svako promišljanje o onome što bi trebalo biti.

S tugom se sjećam, kako su moji junaci u doba kad sam studirao fiziku bili velikani uma, koji su itekako bili svjesni važnosti etike, i njene očite samostalnosti u odnosu na fiziku, tehniku i ekonomiju (Einstein, Heissenberg, Oppenheimer… Ivan Supek, Vladimir Knapp…).

Danas okolo bjesne kapriciozni Sheldoni Cooperi, koji ogromna područja ljudskoga iskustva jednostavno ne razumiju i ne žele razumjeti – i taj svoj nedostatak proglašavaju vrlinom.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s