Hipatija iz Aleksandrije

Pravi film, da ga jedan nevjernik gleda na današnji dan: Agora (2009), film o Hipatiji iz Aleksandrije. (Ako vam ne smeta što su srpski titlovi dodani preko, hm, rumunjskih…. :rolleyes:)

HipatijaZanima me hoće li na portalu bitno.net ostaviti ili izbrisati moje komentare o jednoj kršćanskoj apologietici glede filma (To da je čovjek koji je to pisao navodno ateist, nek objese mačku o rep.)

Koliko god neki prigovori nategnutim tezama u filmu jesu opravdani, ostaje jedna jednostavna i bitna činjenica: Ćiril iz Aleksandrije bio je krvoločni fanatik, koji je to i kasnijim svojim djelovanjem uvjerljivo demonstrirao, a Hipatiju je rulja fanatika na krajnje surov način umorila. Iz izvora nema nikakve sumnje da su Ćiril i njegovi sljedbenici bili izvor problema u Aleksandriji, koju su htjeli očistiti od pagana, Židova ali i od nepoćudnih kršćana (“heretika”).

Nisu opravdani prigovori filmu koji značenje Hipatije nastoje minimalizirati. Prema izvorima, koje autor spominje, ona jest imala veliku ulogu u sukobu Oresta i Ćirila. Ćiril je nametao vjersku vlast svjetovnoj, i uspio. Hipatija mu je stajala na putu.

Da, prema izvorima, točno je: »Hipatija bila slobodno misleća izumiteljica koju su ubili jer je njeno učenje ugrožavalo fundamentaliste neznalice«. Bila je platonistica i to u filmu nije istaknuto, ali to nije u proturjećju sa slobodnim mišljenjem i izumiteljstvom. Bila je odlična matematičarka, konstrurala je astrolab idr….

Uništili su spise koji su postojali, pa makar to i ne bila ona slavna “Aleksandrijska bibliteka”, premlaćivali i ubijali učitelje i učenike i onemogućavala svako dalje poučavanje znanosti, filozofije, književnosti. Aristotelova djela danas poznamo samo zato, jer su ih sačuvali Arapi.

A Ćirila i danas Katolička i pravoslavne crkve štuju ne samo kao sveca, nego i kao naučitelja Crkve – nekoga, dakle, čiji bi postupci svim kršćanima trebali biti uzor. Grupa muškaraca, borbenih kršćana, napala je jednu ženu na ulici i umorlila je na okrutan način, gulili joj kožu, raskomadali joj tijelo. Autor, braneći fanatike, to zanemaruje. Nastupa kao apologet fanatičkoga kršćanstva, koje ne želi priznati nikakav grijeh u fizičkoj eliminaciji ne-kršćana i zatiranju znanosti i kulture.

Meni je pak, nasuprot onima koji se pjene nad navonim uvredama krešćanstvu, ali i nasuprot nekim radikalnim ateistima koji su me čak nedavno izopćili iz svojeg društva, blizak stav, kojeg je izrazio velečani Philip Gey iz New Yorka (citiram iz članka o filmu na wikipediji): »Kršćani koji sebe prepoznaju u fanatičnim, ubilačkim monasima u filmu i osjećaju se uvrijeđenima trebali bi ozbiljno pretražiti svoje duše (….) Hipatija kako je prikazana u filmu čvrsto se oduprla onome što je u njeno vrijeme u njenom gradu bilo ponuđeno – ili bolje nametnuto brutalnom silom – u ime “kršćanstva”. Svejedno, ona meni izgleda kao bolji sljedbenik kršćanskoga nauka nego njezini suci i mučitelji (…) osobito, gledajući duboko potresnu finalnu scenu, njen hladnokrvan odlazak u smrt usred rulje koja joj se ruga, ne mogu pomoći sebi da se snažno ne sjetim Isusa Krista i Njegovog vlastitog puta na Golgotu.«

O pvijesnoj točnosti filma, piše Joshua J. Mark u članku “Historical Accuracy in the Film Agora “: »Anti-intelektualni stav rane crkve svjedoče mnogi kršćanski autori (…) Sustavno uništenje paganskih svetišna nije nikad bilo najmjera carske politike. Vjerojatno je, mnogo češće, uništavanje bilo rezultat fanatičnosti kršćana u zajednici i biskupa (…) To je također istina za prikaz Ćirila u filmu (…) U Hipatijino vrijeme, bilo je kršćana koji su bili obrazovani i koji su cijenili učenje i toleranciju, ali mnogi su bili neobrazovani, nisu imali želju za obrazovanje, te su osjećali da oni koji su obrazovani ugrožavaju njihovu vjeru (…)«

Ćirilovu krivicu za Hipatijino umorstvo priznaje i Suvremena krćanska enciklopedija. Citiram prema hrvatskom izdanju, Split 1998, str. 162., članak o Svetom Ćirilu Aleksandrijskom: »Sve je vrijeme napadao novacijane, Židove, neoplatoniste te carskog prefekta Oresta. Svjetina je okrutno ubila Hipatiju, istaknutu sljedbenicu neoplatonističke filozofije i prijateljicu Oresta. Čak ako Ćiril i nije bio izravno odgovoran za njezinu smrt, oni koji su je ubili sigurno si bili njegovi pristaše.«

Egiptolog Igor Uranić piše u knjizi “Stari Egipat” (Zagreb, 2002, str. 210): »Upravo u Aleksandriji dogodili su se obračuni između kršćana i predstavnika starih religija nakon što su stari kultovi proglašeni poganstvom i izloženi progonu. Uništenje Serapisova hrama u Aleksandriji simbol je svršetka starog vijeka, ali i zalaza rimsko-helenskog svijeta antike. U Aleksandriji su uništene i dvije najveće knjižnice Serapeum i Museum u kojima se čuvalo oko 700.000 izvornih djela na grčkom, egipatskom, jidišu i drugim starim jezicima.«

Koga zanima više, ovdje su primarni izvori o Hipatiji u prevodu na engleski: “The Primary Sources for the Life and Work of Hypatia of Alexandria” by Michael A. B. Deakin.

Ovdje je pak mnoštvo linkova na druge resurse na Svemrežju: Howard A. Landman: Hypathia of Alexandrias

Oglasi

Um i kozmos: kako Jure Zovko iskrivljuje teze Thomasa Nagela

Često vodim okolo po Svemrežju diskusije, u kojima se spominju i za mudroljublje važne teme. Nekako oklijevam staviti to na blog, koji je malo ozbiljniji oblik izražavanja, jer su to tek isječci iz neke Velike Diskusije, koju bi tek trebalo cjelovito oblikovati. Tako, naime, nekako u sebi doživljavam, što je negativno nasljeđe klasičnog filozofskog obrazovanja. A prilično je jasno, da stvarno oblikovati sve to u neku cjelinu – neću nikad.

Nagel, ThomasPrenosim svoj prilog diskusiji koja se pokrenula na portal.connect.znanost org, pod naslovom: “Istaknuti” hrvatski filozof preporuča: “Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola”. Uvodni komentar objavio je 8. travnja Boris Lenhard, molekularni biolog koji radi u Velikoj Britaniji.

On reagira na članak Jure Zovka, profesora filozofije, objavljen 6. travnja na portalu dnevno.hr, pod naslovom: Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola.

Zovko se poziva na knjigu američkog filozofa Thomasa Nagela, objavljenu 2012., “Mind and Cosmos: Why the Materialist Neo-Darwinian Conception of Nature Is Almost Certainly False”, koja je izazvala veliku pažnju šire javnosti, rasprave i kontroverze. Na wikipediji postoji članak o toj knjizi, koji je sasvim kratak ali daje niz važnih poveznica o toj diskusiji. Na hrvatskom, u časopisu “Filozofska istraživanja” br. 130 (br. 2 za 2013) objavljena je recenzija koju je napisao Nino Kadić.

Diskusija na connect.znanost brzo je otišla van konkretnoga povoda. Razvila se općenitija filozofska diskusija između Lenharda i filozofa Pavela Gregorića. To možete pogledati tamo. Ja sam objavio prilog diskusiji, koji ovdje kopiram i lijepim.

Da se od ove zapetljane filozofske diskusije o scijentizmu, svjetonazoru, naturalizmu, dijalektičkom materijalizmu… vratimo na povod – Nagela i Zovka.

Zovko se u svojem tekstu Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola poziva na recenziju njemačkog izdanja Nagelove knjige u “Frankfurter Allgemeine Zeitung”, te navodi:

napominju da bi u Njemačkoj, upravo zato jer Nagel zagovara Hegelov model objektivnoga idealizma, trebalo otvoriti mogućnosti alternativnoga nauka u srednjim školama u odnosu na onaj koji dominira danas, materijalističko neodarvinistički.

Taj prikaz, (autor je Markus Gabriel, profesor filozofije u Bonnu, mlađa generacija – rođen 1980) objavljen je 7. listopada 2013: Thomas Nagel: Geist und Kosmos Da schlug die Natur die Augen auf.

Možemo vidjeti da je Zovko proizvoljno i izopačujuće interpretirao slijedeću rečenicu:

Bleibt zu hoffen, dass man dieses Buch hierzulande besser als in den Vereinigten Staaten verstehen wird, da wir noch das angemessene Wort einer Geisteswissenschaft haben, die weiß, dass Wert und Wahrheit im Zentrum der menschlichen Lebensform stehen.

Ne spominje nikakav “alternativni nauk u srednjim školama”. Moj prevod (molim ne zamjerite ako nije najbolji): Možemo se nadati, da će ova knjiga biti bolje shvaćena u ovoj zemlji nego u Sjedinjenim Državama, jer još uvijek imamo odgovarajuću riječ “Geisteswissenschaft”, koja upućuje, da su istina i vrijednosti u središtu ljudskog oblika života. Predmijevam, da se radi o razlici prema engleskom pojmovlju, da se govori o “humanities” koje su isključene iz oblasti “znanosti” (science, Wissenschaft), bave se samo “literaturom” (dapače, tu onda post-moderno “anything goes”, nema znanosti – nema kriterija istinitosti), dok su u hrvatskom, francuskom, ruskom idr. to “humanističke znanosti”, a u njemačkom “Geisteswissenschaften”, znanosti o duhu.

Vezano je to i s “ratovima znanosti” i s podjelom na “kontinentalnu” i “analitičku” filozofiju. Potpuno odbacivanje Nagelovih razmišljanja od strane Stevena Pinkera i Daniela Dennetta simptom je toga, što se on od analitičke okreće ka kontinentalnoj tradiciji (razdjelnicu čine post-kantovski njemački idealisti, osobito Hegel, koje anglosaksonska tradicija generalno ignorira, a analitička odbacuje).

Zovko pogrešno tumači ovu rečenicu, kao i same Nagelove ideje. Nagel izričito odbacuje ideju Boga, ideju neke nad-prirodne sile, neke van-prirodne instance na koju bismo se mogli pozivati objašnjavajući prirodna zbivanja. Duh (um) je unutar prirode (panpsihizam). Nagel zastupa “prirodnu teleologiju”; spominje Aristotelovu ideju teleologije bez intencije. On je ateist i može se reći naturalist, iako ne i materijalist ili fizikalist.

Jedan prikaz diskusije u SAD i opsežan komentar: Michael Chorost: “Where Thomas Nagel Went Wrong”

Whatever the validity of this stance, its timing was certainly bad. The war between New Atheists and believers has become savage

Autor ovog komentara navodi, da Nagel propušta navesti mnoge teoretičare, koji su zastupali i zastupaju slične ideje.

Natural teleology is unorthodox, but it has a long and honorable history. For example, in 1953 the evolutionary biologist Julian Huxley argued that it’s in the nature of nature to get more advanced over time. (…) More recently, Kevin Kelly, founding editor of Wired, made the case for teleology as clearly as could be in his book What Technology Wants: “Evolution … has an inherent direction, shaped by the nature of matter and energy.” That is, there may be laws of nature that push the universe toward the creation of life and mind. Not a supernatural god, but laws as basic and fundamental as those of thermodynamics. Robert Wright said much the same in Nonzero: The Logic of Human Destiny: (…)

O complexity theory:

Some scientists think that increases in complexity also happen “actively,” that is, driven by physical laws that directly favor increases in complexity. As a group, these scientists have no sympathy for intelligent design. However, they do see reasons to think that seen as a whole, life does go from simple to complex, from instinctual to intellectual. And they are asking if there are fundamental laws of nature that make it happen.

Zaključak o važnosti postavljenih pitanja, ali i manjkavosti obrade:

A really good book on this subject would need to be both scientific and philosophical: scientific to show what is known, philosophical to show how to go beyond what is known. (A better term might be “metascientific,” that is, talking about the science and about how to make new sciences.)

Fizičar Adam Frank piše u komentaru Nagelove knjige:

Now, given that I’m a physicist, you might expect me to slam Nagel for being hopelessly lost in the weeds. The truth is, while I deeply suspect he is wrong, I do find his perspective bracing. Given his atheism, the question Nagel is really asking is stunning: (….) Still, once I got past Nagel’s missteps on Darwin, I found his arguments to be quite brave, even if I am not ready to follow him to the ends of his ontology. There is a stiff, cold wind in his perspective. Those who dismiss him out of hand are holding fast to a knowledge that does not exist. The truth of the matter is we are just at the beginning of our understanding of consciousness and of the Mind.