Bilješke o praksis-filozofiji

(Seriju “Uzorna filozofija” nastavljam sutra.)

Na mene je jako utjecala praksis filozofija, tijekom desetak godina, tamo negdje od gimnazije; taman kad je Praxis bio ukinut (1974), ja sam dorastao da takve stvari mogu čitati. Do sredine 1980-ih sam u bitnom napustio tu poziciju kao ograničenu, iscrpljenih dometa.

Kangrga, MilanDva su bila izvora: s jedne strane, tadašnje rasprave o krizi ekonomskog i društvenog sustava, čitao sam i slijedio tadašnje “krizologe”, tu su u prvi plan došli sociolozi i ekonomisti drugačije orijentacije (iako je bilo veza) kritika “dogovorne ekonomije”, kritika koncepcije “pluralizma samoupravnih interesa”. (Danas su po mom sudu najznačajniji, i danas aktualni, sociološki uvidi Josipa Županova.)

Vidjelo se da se bez tržišta ne može; ali svakako trebaju postojati intelektualci (ne-stručnjaci) koji “robnu proizvodnju” dovode u pitanje (kao što su činili praksisovci), jer slobodno tržište ne smije se promatrati na način za koji sam skovao kraticu JUOSP: Jednostavni Odgovori Na Sva Pitanja. Sloboda tržišta nije isto što i sloboda čovjeka.

S druge strane, usmjeravalo me je upoznavanje prakse novih društvenih pokreta i usvajanje njihove mreže vrednota, ideja (uslovno, “post-moderne”) i ideologija (ekologizam, feminizam) te teorija “civilnoga društva” (nasuprot klasičnom “građanskom”; tu su se mlađi slovenski teoretirači – Tomaž Mastnak, Gregor Tomc, Tonči Kuzmanič… – direktno sukobili s praksisovcima sredinom 1980-ih). Postoje neke spone, npr. kod Rudija Supeka.(“Ova jedina Zemlja”) i Zorana Vidakovića (“Smena istorijskih doba”).

No, međutim, ono što su praksisovci stvorili i značili jest izuzetan intelektualni domet, makar povijesno situiran, s čime se ništa što su stvorili nacionalistički i liberalni krugovi intelektualaca ne može usporediti. Iz tih krugova i danas izražavaju frustracije, pokušavajući na sirove načine nekadašnje oponente diskreditirati, od toga da je sve što su napisali bezvrijedno, do svaljivanja na njih krivice za sva zla režima u kojem su bili marginalci i disidenti. (Dodatnu nevolju izaziva zaokret, koji je načinio dio srpskih praksisovaca krajem 1980-ih.)

Neke poveznice

(ali ništa ne može zamijeniti čitanje izvora – Kangrge, Petrovića, Grlića, R. Supeka…)

Gašenje Praxisa, 35 godina: Jedan od kobnih trenutaka

Jedan citat iz tog članka za oznaku povijesne situiranosti: »Ukidanje spomenutog projekta zbiva se u kontekstu tzv. konzervativnog zaokreta u Jugoslaviji. Početkom sedamdesetih godina poredak odustaje od svakog pokušaja demokratske transformacije, vraća se svojim neostaljinističkim korijenima i – ne znajući – potpisuje svoju smrtnu presudu, ali ujedno i zemlju za koju navodno gaji osjećaj “povijesne odgovornosti” osuđuje na budući krvav i kaotičan raspad. (…) Bio je to obračun s filozofijom kao takvom, i šire: obračun s kritičkim mišljenjem i s autonomnim, slobodnim mišljenjem i prosuđivanjem u cjelini«

O naslijeđu Praxis filozofije

Korčulanske internetske bakanalije

Spekulativno prevladavanje filozofije kao metafizike

Jedan članak iz 2009. o razlikama između “epistemičke” pozicije Mihajla Markovića i “epistemološke” Milana Kangrge još 1960., što može objasniti različitost njihovog postava trideset godina kasnije: Ajde, opet na Bled! Prilog razmatranjima o Praxisu

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s