Filozofija u dijalogu sa znanostima?

U Institutu za filozofiju u Zagrebu (u “Velikoj dvorani”, koja je ipak prilično mala, 30-ak ljudi ju je gotovo ispunilo) održan je 5-7. prosinca simpozij “Filozofija u dijalogu sa znanostima”. Prva dva dana bila su na hrvatskom, treći na engleskom. Na mrežnom sjedištu Instituta dostupni su : kratki uvodni tekst o zamisli simpozija, program i sažeci izlaganja. Program i sažeci dostupni su također kao brošura (pdf) (tu fali uvodni tekst).

Prema svojim mogućnostima i interesima, bio sam samo na nekoliko predavanja. Neću pokušavati ovdje dati neki sustavni prikaz, presloženo je. Samo nekoliko fotografija i par osobnih opaski.

Berislav Žarnić

Berislav Žanić govorio je o “teorijama bez granica”, tj. o neopravdanosti “parohijske” podjele među znanstvenim disciplinama.

Uvodni tekst konstatira kako se nekad jedinstvena “znanost” (epistēmē, scientia) nakon renesanse postepeno sve više cijepala na brojne znanosti i discipline. Osobito duboka podjela postoji između prirodno-tehničkih znanosti s jedne,  te društveno-humanističkih s druge strane. Govori se o “dvije kulture”; sjećam se iz jedne knjige šaljivih  kratica “fizi” i “hjumi” (fizičari i humanisti).

Znanosti su raznolike; je li uopće moguć “dija-log” među njima. Postoji li uopće neki zajednički logos koje fizika, biologija, politologija i znanost o književnosti mogu dijeliti? Ako ne – je li moguć multi-log? Kad su u sebi toliko raznolike, kako je moguće stavljati sve njih s jedne, a “filozofiju” s druge strane?

Nekad je sve osim teologije bila “filozofija”. Newton nije bio “fizičar”, nego filozof prirode. Onda se iz filozofije cijepala jedna po jedna posebna znanost. Možemo se zapitati, što je uopće ostalo, što zovemo “filozofijom”? Možda nije ostalo ništa? A možda jest ostalo Ništa (po Heideggeru)?

Analitičari kažu da je ostala jezička i logička analiza, konceputalna analiza ili konceptualni inženjering isl.. OK, ali po čemu je ta analiza sad = filozofija (mudroljublje)? Treba li stvarno težnju da se spozna Sve (Univerzum) odbaciti, pa i zaboraviti?

Tim Maudlin

Tim Maudin: “The Methaphysics of Quantum Physics”

Svojom čudesnom egzaktnošću, univerzalnošću i učinkovitošću, fizika se uzdiže kao uzor kojem se drugi mogu samo približiti, pa nabija komplekse drugim znanostima i filozofiji. Fizičari, a ne filozofi, tragaju za “teorijom svega”. Kao da fizika sad postaje Znanost, s velikim “Z”. To dolazi do izražaja u naslovu uvodnoga izlaganja, koje je održao akademik Vladimir Paar (široj javnosti inače poznat po negiranju klimatatskh promjena): “Suvremena znanost u ozračju komplementarnosti s humanističkim znanostima”. Prvo je navedena “znanost” u jednini, tj. fizika kao Znanost, zatim “humanistika”.

Kako razumjeti modernu fiziku? Nedavno sam čitao Greene: “Elegantni svemir”. Prvorazredni znanstvenik, koji se jako trudi objasniti teoriju superstruna laicima, a da uopće ne koristi matematiku.  Kako ja ipak imam više znanja, samo sam se nervirao. Bez matematike ne ide. Ljubitelj mudrosti, koji svoju ljubopitljivost usmjeri na fiziku, mora se potruditi ući u matematičke osnove. Ne mora u tehničke detalje, ali osnove bi morao moći svladati. Filozofska inovacija u matematici, koja je KJTV [*] osnova za razumijevanje, je pojam infinitezimala, pa onda parcijalne diferencijalne jednadžbe. Kad se to jednom savlada, može se shvatiti i kvantna fizika i opća teorija telativnosti.

Neki izražavaju i neobičan stav, da čim se poduhvatite matematike, to više nije filozofija. Ma zašto ne? Platon je rekao da je razumijevanje geometrije preduvjet za bavljenje filozofijom. Danas je pojam “geometrija” složeniji. Ali složeniji smo i mi sami.

O kvantnoj mehanici,  suvremeni pregled na zadovoljavajuće strogom nivou, da nije popularizacija a opet da ne ulazi u tehničke detalje razumljive samo ekspertima, dostupan na Svemrežju, je tekst  F. Laloe: Do we really understand quatnum mechanics?

A ipak matematika sama za sebe nije dovoljna, ako je razumijevanje ono čemu težimo (što ne mora biti slučaj, ako zastupamo instrumentalizam). O tome sam u jednoj forumaško diskusiji o odnosu filozofije i fizike citirao Carla F. von Weiszäckera, koji je postigao vrhunske domete i u fizici i u filozofiji. Izvod iz duljeg citata:

.Kada sam se, kao mladi fizičar i Heisenbergov učenik, susreo sa fizikom, nastojeći da je naučim, prilično sam bio svjestan da ovu nauku nisam razumio. To nije značilo da nisam integrirao diferencijalne jed-načine ili da nisam mogao razgovarati sa eksperimentatorom o vjero-vatnoći rezultata njegovih eksperimenata. Ali, nisam razumio pojmove u kojima se pokušavalo reći šta je smisao ovih diferencijalnih jednačina. (…) Postavilo se, dakle, pitanje: odakle dolaze ovi pojmovi? Uskoro se pokazalo da ne dolaze specijalno iz nauke nego najčešće iz filozofije.

Nenad Miščević

Nenad Miščević izlaže o odnosu kontinentalne i analitičke filozofije znanosti

Nenad Miščević imao je izlaganje “Filozofija znanosti – kontinentalna i analitička”. Neću ulaziti u to složeno razmatranje, samo bilježim da su ga upitali nakon predvanje što misli, zašto je došlo do tako dubokoga raskola između “analitičara” i “kontinentalaca”? Iznio je da velik dio razloga leži u povijesnim okolnostima nakon dolaska nacizma na vlast: njemački, austrijski i poljski filozofi bili su u ono doba od ogromnog značaja u svim školama. Oni koji nisu pobijeni, pobjegli su. Analitička se filozofija, koja potječe s njemačkog govornog područja, kasnije ukorijenila u SAD i Velikoj Britaniji, pa se stvara i jezički raskol između dva smjera.

Mladen Domazet

Mladen Domazet: “Sustain – what and ability – to do what? : extracting the explanatory ontology of sustainability”

Meni kao ekologistu bilo je zanimljo izlaganje Mladena Domazeta o “ontologiji održivosti”. Govorio je o odnosu “comon sense” (za što je u hrvatskom, prema ruskom, loša sintagma “zdravi razum” – bolje je “svakodnevni razum”) i filozofsko-znanstvene spoznaje. Usporedio je situaciju u razumijevanju globalnih ekoloških problema, prvenstveno u vezi klimatskih promjena, s onom u fizici, kad se svakidašnji razum sukobio s novostima teorije relativnosti i kvantne fizike. Potonji uvidi pokazuju da su pretpostavke “zdravog razuma” pogrešne, da je potrebna bitna konceptualna promjena.

Meni je međutim ovdje došla misao, pa sam i postavio pitanje koje je bilo pogrešno shvaćeno, nije li u slučaju ekologije odnosno ekologizma odnos prema zdravom razumu obrnut, nego u slučaju fizike odnosno fizikalizma. Imao sam na umu česti motiv u ekološkom pokretu, da se trebaju onobviti neke “tradicionalne mudrosti”, vratiti dakle onome, što je nekad bilo “svakodnevni razum”, prije industrijsko-tehničke revolucije. To nipošto ne znači, kako je predavač moje pitanje svhatio, obvezu vraćanja na život kakav je nekad bio, što zastupaju primitivisti. Zapravo, imamo hegelovsku “negaciju negacije”.

Tradicionalni poljodjelac znao je bez velike znanosti načelo održivosti: ne smiješ pojesti sav urod jer moraš ostaviti sjeme za slijedeću sjetvu. U današnjoj industrijaliziranoj poljoprivredi on o tome ne mora misliti, sjeme kupuje od neke kompanije, kao i traktore, gorivo za njih itd., sve dolazi izvana u odnosu na njegovo “gospodarstvo”, naizgled neiscrpno. Slično u zgradarstvu, medicini, energetici (čovječanstvo je započelo s obnovljivim izvorima i sad im se vraća – ne u izvornom obliku)..

Rekao bih da je fizika napretkom promatranja i ekperimentiranja, uronila u suštinu materije kakva jeste, daleko od svakodnevnoga iskustva. U socijalnoj ekologiji (koja je započela kao radikalna teorija promjene, ekoanarhizam M. Bookchina, te postala priznata akademska disciplina ali i osnovica ideologije zelenih stranaka), polazimo od svijeta već drastično promijenjenog našim djelovanjem, pa kažemo: čekaj malo, treba prikočiti, ne možemo u beskraj ovladavati prirodom, moramo obnoviti neke tradicionalne mudrosti.

Ali to zahtijeva političke, ekonomske i diskurzivne analize, koje “analitička filozofija”, koja se ograničava na jezik i logiku, ne voli, diskurzivno ih isključuje. Imamo tu npr. jednog tipičnog “kontinentalnog” filozofa koji nam može dati uvide: V. Hösle: “Filozofija ekološke krize”.

============

[*] KJTV = kako Ja To Vidim

Oglasi