Uvodi u filozofiju (9): Jerusalem (1899)

Wilhelm Jerusalem: ”Uvod u filozofiju”, Zagreb: CID, 1996. (“Einleitung in die Philosophie”, 1. izdanje 1899., 10. izdanje 1923.)

Suvremeni čitatelj hrvatskog izdanja Jerusalemovog ”Uvoda u filozofiju”, koji traži ono što naslov knjige naznačuje a ništa ne zna otprije o autoru, bit će, čitajući, sve više zbunjen. Uočit će da nedostaju mnoge stvari koje bi morale biti spomenute; primjerice, autor kaže da je psihologija osnova za filozofska razmatranja i posvećuje joj mnogo prostora, ali nećete naći da se spominje nijedno od velikih imena psihologije raznih smjerova, poput Freuda, Skinnera ili Maslowa. Za  sociologiju pak kaže da je  »najmlađa filozofijska znanost« (str. 255).

Udžbenik star sto godina

Stvar je u tome da ovo izdanje, protivno običajima iole ozbiljnog izdavaštva, ne sadrži nikakav predgovor ni pogovor, osnovne podatke o piscu, pa čak ni godinu izdanja izvornika. Tako neupućeni čitatelj neće znati da je knjiga napisana prije više od stotinu godina: prvo izdanje 1899., a do 1923. doživjela je deset izdanja. Danas je, naravno, zastarjela: upravo u doba kada je pisana, drugi su mislioci i stvaraoci stvarali nove ideje, koje su potpuno promijenile našu sliku svijeta.

Ova je knjiga upotrebljiv priručnik o smjerovima filozofije do njegovog doba, te zanimljiva kao povijesni dokument o jednom svojedobno važnom pravcu filozofiranja (neokantovstvo, koje je razrađivalo razne teme učenja Immanuela Kanta) a nikako kao prvi “uvod u filozofiju” nekom početniku, jer će ga samo zbuniti.

Definicija filozofije

Jerusalemova je definicija filozofije optimistička i ambiciozna: »Filozofija je posao mišljenja koji poduzimamo u svrhu objedinjavanja svagdanjeg životnog iskustva i podataka znanstvenoga istraživanja u takav jedinstveni i neproturječni nazor o svijetu koji će odgovarati i zahtjevima razuma i težnjama srca.« (str. 7) Početniku u filozofiji vrijedno je da ovu definiciju zapamti i povremeno joj se vraća – da bi razumio zašto su tijekom XX. stoljeća filozofi odustali od tako univerzalne ambicije.

Jerusalem je zastario, ali ga vrijedi proučavati: čitatelj tako može shvatiti zašto kantovci već odavno ne postoje, ali i to da su oni bili ozbiljni mislioci koji su nastojali razumjeti svoje doba (koje je završilo s drastičnim društvenim i svjetonazorskim promjenama koje je donio Prvi svjetski rat), ali se nisu mogli izdići iznad njegovih ograničenja. Nasljednike staloženog načina mišljenja tadašnjih kantovaca može se pronaći među suvremenim analitičkim filozofima, koji također vjeruju u »zdrav ljudski razum« i pozivaju se na iskustvo i znanost, ali sebi zadaju mnogo skromnije ciljeve.

Čitanje ove knjige suvremenim ljubiteljima mudrosti može biti korisno upozorenje o tome koliko je teško izbjeći “duhu vremena”. Koliko god sebe smatrali kritičnim i slobodnim duhom, praktički je nemoguće pobjeći nekim samorazumljivim pretpostavkama svojih suvremenika, koje će vam sljedeći naraštaji zamjeriti. (“Samorazumljive pretpostavke” danas su sasvim drukčije, pa i oprečne onima od prije stotinu godina. Pogledajte npr. Badiou: ”Manifest za filozofiju”.)

Znanost i filozofija

Jerusalem mnogo piše o »znanstvenom stanovištu današnjega doba« (tj. kraja XIX. stoljeća) i njegovom značaju za filozofska promišljanja. Filozofiji postavlja zahtjev da mora »biti empirijska i znanstvena«, osnovana na »čvrstom temelju«. On dobro pozna revolucionarna znanstvena dostignuća svojega doba, koja su dramatično promijenila sliku svijeta, koju je filozofija mogla graditi još sredinom XIX. stoljeća: izvanredni napredak prirodnih znanosti i tehnike, Darwinova |teorija evolucije, otkriće stanice u biologiji, pojava znanstvene psihologije i sociologije.

Danas, shvaćanja o tome što to znači »biti empirijski i znanstven« radikalno su promijenjena; filozofija znanosti prošla je dug razvojni put tijekom XX. stoljeća. Svi tadašnji “čvrsti temelji” srušeni su.

Osobito arhaično i naivno zvuči Jerusalemov zaključak da je potrebno vratiti se “zdravome ljudskom razumu”. »Empirijski i strogo znanstveni karakter, povratak zdravome ljudskom razumu formalni su zahtjevi, koje današnje doba postavlja na pravu filozofiju.« (str. 320) Smatra da će se na toj osnovi moći podići i »prava znanstvena etika«. (str. 322) Danas, nakon Freuda, Einsteina, kvantne mehanike, kubizma, Gödela, teorije determinističkog kaosa itd., nitko se više ne može ovako olako pozivati na tzv. ”zdrav’i’ razum.

Slijedi (17. srpnja 2012.): Kalin (2006)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s