Uvodi u filozofiju (5): De Botton (2000.)

Alain de Botton: “Utjehe filozofije”, Zagreb: Sysprint, 2002. (izdanje na engleskom 2000.)

Knjiga mladog autora (r. 1969.), koji je rođen u Švicarskoj a profesor je filozofije u Londonu, pisana je po istom obrascu kao njegova ranija uspješnica ”Kako vam Proust može promijeniti život”, koja je također prevedena na hrvatski. Za ovu je knjigu posudio naslov koji je prije 1500 godina (doduše, u jednini, “utjeha”) upotrijebio Boetije, autor koji je pisao u doba nakon propasti Rimskog carstva, posljednji mislilac umiruće antičke “paganske” tradicije.

De Botton pristupa vodećim filozofima prošlosti, tragajući za odgovorom na pitanje: kako vam filozofija može pomoći u sukobu sa životnim nedaćama? Stil mu je ležeran, bez patosa; poziva se na  Michela de Montaignea: »ne postoji opravdana razlog zašto bi knjige s područja humanističkih znanosti bile teške i dosadne; mudrost ne traži osobit rječnik ili sintaksu, a čitateljstvo od zamaranja nema ništa« (str. 158). Citira njihove izreke, ali još više pažnje posvećuje načinu života i najvažnijim epizodama njihovog života (i smrti). Zanima ga: što su oni smatrali “mudrim”? Da li ih je njihovo “mudroljublje” učinilo mudrim, i na koji način? Mogu li nam biti učitelji života, a ne samo “filozofije” kao struke?

De Botton citira de Montaigneove kritičke riječi sustavu obrazovanja u XVI. stoljeću, koje vjerojatno smatra primjenljivim i za današnji školski stil naučavanja filozofije: »Rado se vraćam na temu besmisla našeg obrazovanja: nije mu cilj da nas učini dobrima i mudrima, nego učenima. I uspjelo je. Nije nas naučilo da tražimo vrlinu i da priglimo mudrost: utuvilo nam je njihovu izvedenicu i etimologiju. (cit. na str. 154)

Iz ove knjige nećete gotovo ništa saznati o metafizici koju npr. Eugen Fink u svojem “Uvodu u filozofiju” praktički izjednačava s filozofijom u cijelosti. Neće vas dobro pripremiti za polaganje ispita iz filozofije u gimnaziji ili na fakultetu. Ali, dat će vam uvid u to zašto su neki ljudi u prošlosti “ljubav prema mudrosti” smatrali nečim poželjnim. A možda vam čak i pruži određenu utjehu u vašim životnim nevoljama. Možda vas učini i malkice mudrijima.

»Kad bismo ljudima davali pismene ispite iz mudrosti, a ne učenosti, ljestvica inteligencije vjerojatno bi se odmah preustrojila – i dobili bismo neočekivanu novu elitu.« (str. 157)

Drugi će međutim zaključiti da je ovo knjiga za gubitnike i plašljivce; i moći će, ako imaju određeno filozofsko obrazovanje, navesti raznolike filozofe u korist svoje teze. De Botton citira Seneku, koji kaže »da smo mudri ako uspijemo točno razabrati gdje stvarnost možemo oblikovati prema svojim željama, a gdje moramo prihvatiti ono što ne možemo promijeniti.« (str. 109) Drugi mislioci, okrenuti akciji a ne mišljenju kao takvom, rekli bi da ne možemo znati gdje nešto “ne možemo promijeniti” ako ne pokušamo.

Knjiga je podjeljena u šest poglavlja, a svako ima jednog filozofa kao glavnog “junaka”. Popraćena je, u stilu danas neizbježne “multimedije”, brojnim ilustracijama, nekim primjerima iz današnjice (osobito je zanimljivo poglavlje “Suvremena ljubavna priča sa Schopenhauerovskim bilješkama”, str. 183-198), te ponekom naizgled banalnom sličicom iz piščevog života.

  1. Utjeha za neprihvaćenost (Sokrat)
  2. Utjeha za novčanu oskudicu (Epikur)
  3. Utjeha za frustracije (Seneka)
  4. Utjeha za neprimjerenost (Michel de Montaigne)
  5. Utjeha za slomljeno srce (Arthur Schopenhauer)
  6. Utjeha za poteškoće (Friedrich Nietzsche)

Slijedi (13. srpnja): Cipra (2007)

Oglasi

2 misli o “Uvodi u filozofiju (5): De Botton (2000.)

  1. Ovu je knjigu najbolje opisao prof. Borislav Mikulić rekavši kako je ovo još jedan primjer “tzv. lake literature o filozofiji koju će prezreti ne samo mnogi filozof, koji drži do digniteta svoga faha, nego i poneki neprofesionalni obožavalac imena i djela te uzvišene discipline duha. No, to nije apriorni nedostatak knjige, problemi ove knjige i oko nje druge su vrste.” I to je dovoljno.

    • Pa da. U filozofiji nema čvrste razlike između “uvoda” i “stručnosti”, ili između “znanosti” i “popularizacije”, kao što postoji u prirodnim znansotima, a i u drugim strukama. Jer filozofija kao takva nije struka. Kako nekih kažu, zparavo za filozofe treba biti upravo najvažnije, izaći na trg i raditi s običnim ljudima u svakodnevnom životu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s